Tatarin, Milovan, hrvatski književni povjesničar (Osijek, 9. XII. 1965). Diplomirao je 1989. na Pedagoškom (danas Filozofski) fakultetu u Osijeku, a doktorirao 1999. na Filozofskom fakultetu u Zagrebu tezom Legenda o Mariji Egipćanki u staroj hrvatskoj književnosti (tiskano kao Bludnica i svetica: starohrvatska legenda o Mariji Egipćanki, 2003). Na osječkom Pedagoškom (Filozofskom) fakultetu radi od 1990 (kao redoviti profesor starije hrvatske književnosti od 2010). Proučava dopreporodnu književnost, napose slavonsku i nabožnu književnost XVIII. st. (Od svita odmetnici, 1997; Zaboravljena Oliva, 1999; Ljubavi nebeske, ljubavi zemaljske, 2007; Na korist i zabavu Slavonaca, 2018) te dubrovačke teme (Feniks: život i djelo Nikolice Bunića, 2004; Čudan ti je animao čovjek: rasprave o Marinu Držiću, 2011). Usmjeren i na književnost onkraj ustaljena kanona, objavio je niz rasprava o slabije istraženim autorima i njihovim djelima (npr. o Antunu Gleđeviću, Ivanu Velikanoviću, Aleksandru Tomikoviću, Jaketi Palmotiću Dionoriću, Ivanu Parožiću, Tomi Matiću, Ivanu Mareviću, Emeriku Paviću). Pisao je i o autorima novije književnosti (Janku Ibleru, Branimiru Livadiću, Franji Markoviću, Velimiru Deželiću starijem i mlađem). Studije s priređenim književnim tekstovima proučavanih pjesnika okupio je u izdanju Je li bilo zalúdu: prilozi hrvatskoj književnosti u Dubrovniku od 16. do 19. stoljeća (2023). Esejistički i književnokritički bavio se i suvremenom hrvatskom književnošću (Polomljeno poetičko zrcalo, 1991; Povijest, istina, prašina: skeptički ogledi, 2002; Kućni prijatelj, 2004; Potpisnik ovih redova, 2005). Objavio je knjigu o povijesti osječke Tvrđe Zvijezda baruna Beckersa: sentimentalna povijest Nutarnjega grada (2019), nadogradivši arhivsku historiografsku građu narativnim, fikcionaliziranim i reminiscencijskim fragmentima pisanima duhovitim i autorefleksivnim stilom. Priredio je niz izdanja (Kritike Janka Iblera, 1994; Ilirizam u Osijeku Dragutina Prohaske, 1994; Stara hrvatska drama, 2003; Djela Josipa Stojanovića, 2005; Dundo Maroje – Novela od Stanca Marina Držića, 2007). Suurednik je Leksikona Marina Držića (2009).
