Taranto [ta:'~], grad i luka u istoimenom zaljevu Jonskoga mora u Apuliji, južna Italija; 200 154 st. (2011). Upravno je središte istoimene pokrajine. Ide u red najvećih talijanskih metalurških središta (željezare, čeličane) s brodograđevnom, metaloprerađivačkom, cementnom i prehrambenom industrijom; rafinerija nafte; velika termoelektrana; uzgoj dagnji i kamenica. Uz trgovačku luku nalazi se i velika ratna baza talijanske ratne flote. Uvozi se željezna ruda i nafta, a izvoze prehrambeni proizvodi agrarnoga zaleđa; ukupan lučki promet 41,2 milijuna tona (2011). Stara gradska jezgra nalazi se na otočiću između otvorenoga mora (Mare Grande) i lagune (Mare Piccolo), a s novijim dijelom grada na kopnu povezana je pokretnim mostom. Meteorološki i geofizički opservatorij; institut za biologiju mora; muzej. Sačuvani su ostatci antičkoga hrama (dorski stil), romanička katedrala San Cataldo (XI. st.), crkva San Domenico Maggiore (XIV. st.), kaštel iz XV. st. i dr. – Na mjestu današnjega grada Spartanci su u VIII. st. pr. Kr. osnovali Tarant (grčki Τάρας, Táras, genitiv Τάραντος, Tárantos), jedan od važnih gradova Velike Grčke i sjedište škole pitagorovaca. U ratu s Rimljanima od 281. pr. Kr. (pobjeda uz pomoć epirskoga kralja Pira), koji su osvojili grad 272. pr. Kr. Za rimske vlasti bio je poznat kao Tarent (latinski Tarentum). Potom pod vlašću Ostrogota, Bizanta, Langobarda, Normana (XI. st.), Hohenstaufovaca (XII. st.), Anžuvinaca (XIII. st.), aragonske dinastije (1465) i Španjolske (1502).
