Talalaj [~la'i], Leonid, ukrajinski pjesnik i prevoditelj (Savynci, Harkivska oblast, 11. XI. 1941 – Kijev, 19. VI. 2012). Diplomirao na Institutu za književnost u Moskvi. U književnosti se javio 1956. U prvoj je zbirci pjesama Ždralovski klin (Žuravlynyj lemiš, 1967) izrazio pritajenu bol zbog ukradenih nada i mladosti. Njegova iskrena, profinjena meditativna, intimna i pejzažna lirika oslikava svijet prožet tugom (npr. zbirke pjesama Jesenska gnijezda – Osinni gnizda, 1971; Trenutče, nemoj stati! – Ne zupynjajsja, myt’!, 1979; Sam sa svemirom – Naodynci zi svitom, 1986; Krilom po zemlji – Krylom po zemli, 1996., i dr.). Prevodio s nekoliko slavenskih jezika; ostvario i prijevode iz starijega (dubrovačkoga) i suvremenoga hrvatskog pjesništva (npr. knjiga Čudo prvoga – Dyvo peršogo, 2000).
