Tadić, Ljuba, srpski glumac (Uroševac, 31. V. 1929 – Beograd, 28. X. 2005). Diplomirao glumu na Akademiji za pozorišnu umetnost u Beogradu. Glumio u mnogobrojnim kazalištima, najviše u beogradskima (Beogradskom dramskom pozorištu, Narodnom pozorištu, Jugoslovenskom dramskom pozorištu, Ateljeu 212 te u alternativnom kazalištu Magaza, koje je osnovao i vodio). Suverena i proživljena nastupa, majstor geste i dikcije, osobito se istaknuo kao Vladimir (S. Beckett, U očekivanju Godota), Krapp (S. Beckett, Posljednja traka), Biff (A. Miller, Smrt trgovačkog putnika), Sin (T. Williams, Staklena menažerija), Sir (R. Harwood, Garderobijer), Astrov (A. P. Čehov, Ujak Vanja), Otelo i Lear (W. Shakespeare, Otelo i Kralj Lear), Sokrat (Platon, Sokratova obrana i smrt), Stavrogin (F. M. Dostojevski, Bjesovi), Raskoljnikov i Porfirije Petrovič te Rogožin (F. M. Dostojevski, Zločin i kazna i Idiot), Henrik IV. (L. Pirandello), Doktor (M. Krleža, Na rubu pameti). Iako ponajprije kazališni glumac, s uspjehom je glumio i na filmu, najčešće gubitnike i osamljenike: Sibirska ledi Magbet (1962) A. Wajde, Gorki deo reke (1965) Jovana Živanovića, Vuk sa Prokletija (1968) Miomira Stamenkovića, Put u raj (1970) M. Fanellija, Majstor i Margarita (1972) A. Petrovića, Doktor Mladen (1975) Midhata Mutapčića, Miris poljskog cveća (1977) Srđana Karanovića, Poseban tretman (1980) G. Paskaljevića, Kiklop (1982) A. Vrdoljaka.
