tabulatura (prema lat. tabula: ploča), tip notacije koji je u europskoj glazbi od XIV. do XVIII. st. prevladavao u bilježenju uglavnom višeglasne instrumentalne glazbe, ponajviše za glazbala s tipkama (najčešće orgulje) i trzaća glazbala (najčešće lutnju), a danas se zadržao ponajprije u glazbi za gitaru. Za razliku od onodobne menzuralne notacije, tabulature su manje sustavne i apstraktne, ali nešto praktičnije, te (osobito one za lutnju) naznačuju konkretan tehnički zahvat na instrumentu kojim se tvori određena tonska visina. Nerijetko se služe i s više zasebnih sustava znakovlja. Razlikuju se prema zemlji provenijencije (Francuska, Italija, Njemačka) i uporabi crtovlja, brojčanih, slovčanih i drugih simbola. Tabulatura se rabi i u nekim izvaneuropskim glazbenim kulturama.
