Tabula Peutingeriana [ta'~ pointingeriạ'na] (latinski), srednjovjekovna kopija (XII. ili početkom XIII. st.) karte rimskih putova iscrtanih na 12 pergamentnih listova, od kojih je očuvano 11. Otkrio ju je oko 1489. K. Pickel-Celtis u samostanu Tegernsee i oporučno ostavio C. Peutingeru (1508), koji se prvi njome bavio pa je po njem i nazvana. Od 1737. karta se nalazi u Dvorskoj (danas Nacionalnoj) knjižnici u Beču. Originalna karta nastala je oko 340., a njezin je autor možda bio rimski kartograf Kastorije koji je za predložak koristio ranije karte svijeta poput one Marka Vipsanija Agripe iz I. st. pr. Kr. Na karti je prikazana putna mreža Rimskoga Carstva od Britanije do sjeverne Afrike kao i Perzije i dijela Indije (nedostaju Britanija i Hispanija, koje su vjerojatno bile na 12., nestalom listu), s usputnim postajama i njihovim međusobnim udaljenostima danim u rimskim miljama; ukupna je duljina pergamenta 682 cm, a širina 34 cm; upisano je oko 4000 različitih toponima. Cijeli kartografski prikaz izdužen je u smjeru istok–zapad. Smjer putova obilježen je debljim ravnim, rjeđe lučnim linijama, nazivi provincija ispisani su crvenom bojom. Imena putnih postaja ispisana su iznad linije puta, a same postaje te gradovi i vojni logori obilježeni su manjim ili većim vinjetama, ovisno o njihovoj važnosti (najistaknutijima su obilježeni Rim, Konstantinopol i Antiohija). Područje hrvatskih zemalja prikazano je na segmentima IV–VII. Unatoč pogreškama i iskrivljenoj projekciji, Tabula Peutingeriana je jedan od najvažnijih izvora za poznavanje antičke geografije. Godine 2007. uvrštena je na UNESCO-ov popis dokumentacijske baštine.
