Szczecin [šče'ćin] (njem. Stettin), grad, upravno središte vojvodstva Zachodniopomorskie i luka na rijeci Odri u sjeverozapadnoj Poljskoj, 65 km od Baltičkoga mora; 409 068 st. (2006). Uređenjem riječne plovidbe potkraj XIX. i na poč. XX. st. naglo se razvijao. Sačuvani su ostatci zidina i ruševine staroga grada, gradska gotička vijećnica, renesansni dvorac. Sveučilište; muzeji (nacionalni, pomorski); kazališta. Metalna (brodogradnja, tvornica traktora), kemijska i prehrambena industrija i rafinerija nafte. S vanjskom lukom Świnoujście ide u red najvećih lučkih središta u zemlji (ukupni lučki promet 14,9 milijuna tona tereta, 2006). Zračna luka Szczecin-Goleniów »Solidarność«. – Područje Szczecina bilo je naseljeno već u prapovijesno doba. U ranom srednjem vijeku bio je jedno od središta slav. plemena Pomorjana. U X. st. pod vlašću polj. kraljeva, a u XI. st. pod vlašću pomeranskih knezova iz domaće slavenske dinastije, koji su ga utvrdili. Za vladavine kralja Boleslava III. Krivoustoga Szczecin je 1121. bio pripojen Poljskoj, a 1181. Svetomu Rimskom Carstvu Njemačke Narodnosti. Od XII. st. glavni je grad kneževine Zapadno Pomorje i rezidencija dinastije Grif. God. 1243. dobio je gradske povlastice. Kao član Hanze (od 1278) postao je važnim središtem trgovine na Baltiku. Vestfalskim ugovorom o miru 1648. pripao je Švedskoj, a Stockholmskim mirovnim ugovorom 1720. Pruskoj. Već je tada započela intenzivna germanizacija. Od 1806. do 1813. bio je pod vlašću Napoleona I. Bonapartea. Kasnije u sastavu Pruske (1813–71), Njemačke (1871–1945) i Poljske. Za II. svjetskog rata bio je znatno razrušen u borbama.
