Symonenko [sɨmone'nko], Vasyl’, ukrajinski pjesnik (Biïvci, Poltavska oblast, 8. I. 1935 – Čerkasy, 13. XII. 1963). Diplomirao novinarstvo na Sveučilištu u Kijevu; djelovao kao publicist i novinar. Ubili su ga pripadnici tajne službe. Svjedok heroizma i plemenitosti običnoga čovjeka u ratno i poslijeratno doba, čije su stvaralaštvo nadahnuli općeljudski i domoljubni motivi te borba protiv neostaljinizma, totalitarizma i šovinizma. Za života mu je tiskana samo jedna zbirka pjesama, Tišina i grom (Tyša i grim, 1962). Uz pjesme slične tematike (zbirke Sila teže – Zemne tjažinnja, 1964; Pjesme – Poeziï, 1966; Labudovi majčinstva – Lebedi materynstva, 1981., i dr.) pisao je i pejzažnu i ljubavnu liriku, novele (zbirka Vino od ruža – Vyno z trojand, 1965), satirične invektive, epigrame, epitafe, priče za djecu i dr. Početkom 1990-ih tiskan je njegov dnevnik Okrajci mislî (Okrajci dumok). Djela su mu prevedena na mnoge svjetske jezike.
