Svevo [zvε:'vo], Italo (pravo ime Ettore Schmitz), talijanski književnik (Trst, 19. XII. 1861 – Motta di Livenza, Treviso, 11. IX. 1928). Sin Nijemca i Židovke, započeo studirati trgovinu u Trstu. Zbog ekonomskih problema u obitelji prekinuo je studij i zaposlio se u banci, gdje je radio 20 godina. Malograđanska okolina trgovačkog i poslovnoga Trsta pozadina je prvih dvaju njegovih romana (Jedan život – Una vita, 1892; Mlada starost – Senilità, 1898), koji su prošli potpuno nezapaženo. Razočaran neuspjehom, posvetio se vođenju poduzeća ženina oca. U međuvremenu je upoznao Freudovu psihoanalizu i prijateljevao s J. Joyceom, koji je tada predavao u Trstu. Nastalo je njegovo najznačajnije djelo, psihološki roman Zenova svijest (La coscienza di Zeno, 1923), remek-djelo književnog modernizma srodno odnosom prema pripovjednom vremenu romanima J. Joycea i M. Prousta. Njime je konačno postigao uspjeh, zahvaljujući i E. Montaleu, koji je Italiji »otkrio« književni genij tršćanskog industrijalca. U pisanju četvrtoga romana prekinula ga je smrt nakon automobilske nesreće. Pisao je i pripovijetke, eseje i komedije (objavljene posmrtno). Kasnija kritika visoko ga je ocijenila i smjestila među najznačajnije talijanske prozaike.
