Sutlić, Vanja, hrvatski filozof (Karlovac, 18. II. 1925 – Zagreb, 15. XII. 1989). Diplomirao (1949) te doktorirao (1958) filozofiju na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, gdje je bio asistent od 1950. do 1953., kada je bio prognan u Novu Gradišku. Od 1956. ponovno je predavao na zagrebačkom Filozofskom fakultetu, zatim u Sarajevu (1958–64), te kao redoviti profesor filozofijske antropologije od 1964. na zagrebačkom Fakultetu političkih znanosti. Bio je utemeljitelj i urednik filozofske biblioteke Logos u Sarajevu. Prvi je u hrvatskoj filozofiji suvereno i autentično tumačio misao M. Heideggera, a osobito se bavio i problemima biti i otuđenja u Marxa i filozofiji egzistencije te analizom povijesnoga mišljenja, kao i odnosom filozofije i suvremenih znanosti te kulture. Svojim originalnim tumačenjima bitno je utjecao na oblikovanje filozofske kulture u Hrvatskoj. Glavna djela: Bit i suvremenost (1967), Praksa rada kao znanstvena povijest (1974), Kako čitati Heideggera (1988), Uvod u povijesno mišljenje: Hegel–Marx (1994).
