Sustav federalne rezerve (engl. Federal Reserve System, skr. Fed), središnji bankarski sustav SAD-a, s funkcijama središnje banke. Osnovan je 1913. donošenjem Federal Reserve Acta. Sastoji se od 12 banaka, koje djeluju u okruzima (districts) federalne rezerve. Banke na svojim područjima djeluju preko Vijeća direktora, a njihovo djelovanje usklađuje Vijeće guvernera federalne rezerve (Federal Reserve Board) u Washingtonu. Ono se sastoji od sedam guvernera, koje na 14 godina imenuje predsjednik SAD-a, a potvrđuje Senat. Svaki okrug federalne rezerve može u Vijeću imati samo jednoga predstavnika kako bi se osiguralo pravedno predstavništvo financijskih, poljoprivrednih, industrijskih i trgovačkih interesa kao i geografske podjele države. Vijeće određuje potrebne rezerve i odgovorno je za politiku diskontne stope. Te dvije funkcije čine monetarnu politiku Sustava federalne rezerve. Osim toga, Vijeće ima i regulatorne i nadzorne ovlasti nad nekoliko tisuća banaka članica, određuje granice kredita za kupovinu vrijednosnih papira, te ima ključnu ulogu u osiguranju nesmetana funkcioniranja i razvoja nacionalnog platnoga prometa. Vijeće guvernera s područnim bankama sastavlja Federalni odbor za otvoreno tržište (engl. Federal Open Market Committee – akronim FOMC) od 12 članova, sedam članova Vijeća guvernera te pet predsjednika područnih banaka federalne rezerve, od kojih je jedan obvezno predsjednik banke federalne rezerve iz New Yorka. Drugi predsjednici područnih banaka izmjenjuju se utvrđenim redom s jednogodišnjim mandatom. Po tradiciji se za predsjednika FOMC-a redovito bira predsjednik Vijeća guvernera, a za potpredsjednika predsjednik Banke federalne rezerve u New Yorku. FOMC donosi ključne odluke koje se tiču troškova i raspoloživosti novca i kredita u državi i usmjerava poslovanje na otvorenom tržištu. Sustav federalne rezerve složena je kombinacija privatnih i javnih elemenata, odgovoran Kongresu, sa znatnim stupnjem decentralizacije i neovisnosti od državne izvršne vlasti.
