Suprasaljski zbornik, najopsežniji tekst starocrkvenoslav. kanona (285 listova), pisan ćirilicom u ist. Bugarskoj u XI. st., a pronađen 1823. u Supraślu, u sjeveroist. Poljskoj, blizu granice s Bjelorusijom. Na temelju tekstoloških usporedbi, pretpostavlja se da je dio rukopisa prepisan prema glagoljičkome predlošku. Sadrži 24 životopisa svetaca za mjesec ožujak, 23 homilije te jednu molitvu. Čuva se u Narodnoj i sveučilišnoj knjižnici u Ljubljani (118 listova), u Narodnoj knjižnici u Varšavi (151 list) i u Ruskoj nacionalnoj knjižnici u Sankt Peterburgu (16 listova). Prvi su ga izdali F. Miklošič (1851) i Sergej N. Severjanov (1904).