superstrat (njem. Superstrat, franc. superstrat < lat. superstratum: nadsloj, gornji ili posljednji sloj), jezik što su ga na neko područje donijeli došljaci (osvajači, doseljenici) te ga neko vrijeme još govorili pošto su naučili i jezik starosjedilaca (razdoblje dvojezičnosti), ali su s vremenom svoj stari jezik napustili i kao jedini jezik komunikacije preuzeli domaći jezik starosjedilaca (obično jezik većine, ili pak prestižniji jezik), unoseći u nj manji ili veći broj elemenata i značajki iz svojega prvotnoga jezika (u izgovoru, morfologiji, sintaksi, leksiku, onomastici itd.). U drugom značenju, nazivak superstrat označuje sve elemente i značajke koji su iz prvotnoga jezika došljaka bili preuzeti u jezik koji se očuvao. Tako su u doba seobe naroda neki germ. narodi (Vizigoti, Franci, Burgundi, Langobardi i dr.) osvojili pojedine već romanizirane dijelove Rimskoga Carstva, ali su s vremenom, kao malobrojniji, najprije postali dvojezični (govorili su svojim germ. idiomom i mjesnim latinskim), a zatim svoj stari jezik napustili i prihvatili mjesni latinski/romanski kao jedino sredstvo govorne komunikacije. I nakon nestanka odgovarajućih germ. idioma, u pojedinim rom. jezicima (španjolski, katalonski, okcitanski, francuski, talijanski i dr.) očuvao se određen broj riječi i imena germ. podrijetla, neke glasovne i sintaktičke značajke (npr. u francunskom) koje se objašnjavaju germanskim, dok su superstratski utjecaji u morfologiji rjeđi i teže se mogu dokazati. Primjer je superstrata na hrv. prostorima mletački, koji se preslojio preko autohtonoga rom. jezika ist. jadranske obale i otoka (dalmatskoga i istroromanskoga) te hrvatskoga. Polazeći od rezultata u istraživanju supstrata, koje je pokrenuo G. I. Ascoli, teoretske osnove za istraživanje superstrata postavio je 1932. W. von Wartburg kako bi etničkim čimbenicima objasnio jezičnu diferencijaciju na nekim rom. područjima.