Sudeta, Đuro, hrvatski književnik (Stara Plošćica kraj Bjelovara, 10. IV. 1903 – Koprivnica, 30. IV. 1927). Učiteljsku školu završio je u Zagrebu te od 1923. službovao kao učitelj u Virju, u čemu ga je prekinula tuberkuloza od koje je obolio još kao maturant. U tom je podravskom selu razvio plodnu kulturnu djelatnost, uređivao humoristički list i knjige, otisnuo svoju prvu zbirku pjesama. Od ljeta 1925. liječio se u Topolšici (Slovenija), Zagrebu i Koprivnici. Pisao je pjesme, članke i političke rasprave u Luči, Hrvatskoj prosvjeti i Vijencu. U književnosti se javio 1919. pjesmama u katoličkom časopisu Luč. Pjesme su mu objavljene u zbirkama Osamljenim stazama (1924) i Kućice u dolu (1926); odlikuje ih mješavina tradicije hrvatske moderne i ekspresionističkih strujanja, melankoličnih su i elegičnih tonova, s prevladavajućim temama djetinjstva, bolesti i slutnje skore vlastite smrti te sutonskim i jesenskim ugođajima. O smrti je napisao nekoliko antologijskih pjesama kao što su Misao na smrt, Mrtvo sunce, Ugasio se dan i Kad umrem. Sličnim se temama bavio i u prozi – posmrtno su mu objavljene dvije knjige lirske i autobiografske proze (Proza, I–II, 1943), koja je uglavnom fragmentarna i nedovršena, te funkcionira kao nacrt za tekstove koje zbog bolesti i smrti nije uspio završiti. Najznačajnije mu je prozno djelo pripovijest Mor (1930), koje pripada u alegorijsko-fantastičnu prozu i tematizira čovjekovo otuđenje od prirode kao posljedicu tehnološkog napretka i težnje za materijalnim dobrima. Pripovijest je svojevrstan ditiramb prirodi, kao obliku nekonfliktna, skladna ustroja života koji je moguće ostvariti samo potpunim prožimanjem čovjeka i prirode, a dio kritike u njoj je prepoznavao prikrivenu autorovu autobiografiju. Glavni junak Mor, koji razgovara s prirodom i osluškuje šumu dok ju drugi sakate i ponižavaju, samo je metafora te teze. Sudeta se iskazao kao vješt pripovjedač, sklon neobičnim obratima, poetskim slikama i miješanju različitih pripovjednih diskursa. Njegov opus, iako nevelik, ima posebnu vrijednost; Sudeta je jedna od najzanimljivijih književnih pojava u hrvatskoj književnosti između dvaju svjetskih ratova, smješten na raskoraku kasnosimbolističke i neoromantičke poetike s ekspresionističkom.
