subjektivni kadar, filmski kadar koji predstavlja viđenje jednoga ili, katkada, više likova. Često mu prethodi kadar najave u kojem lik upućuje pogled izvan granica okvira, no subjektivni kadar može se prepoznati i po vlastitim značajkama, npr. preprekama dobru pregledu prostora (biljke koje kriju gledača, maska dijela slike u obliku ključanice ili dalekozora itd.). Pojavio se u ranom nijemom filmu, uobičajen je u različitim filmskim i televizijskim žanrovima, najčešće u detektivskim i špijunskim filmovima kao sastavni dio narativnog obrasca praćenja i špijuniranja. Poigravanje motivom gledanja javlja se i kao glavna tema u filmovima kao što su Vrtoglavica (Vertigo, 1958) A. Hitchcocka, Izgubljena cesta (Lost Highway, 1997) D. Lyncha ili Skriveno (Caché, 2005) M. Hanekea.
