Strehler [stre'ler], Giorgio, talijanski redatelj i glumac (Barcola kraj Trsta, 14. VIII. 1921 – Lugano, 25. XII. 1997). Smatran nasljednikom Reinhardtove demiurške koncepcije režije s jedne strane te francuske samozatajnosti J. Copeaua i L. Jouveta s druge, Strehler je najznačajnije talijansko kazališno ime druge polovice XX. st. Studirao pravo u Milanu, no ubrzo je upisao glumačku akademiju te već 1942. objavio režijski pledoaje Odgovornosti režije (Responsabilità della regia). U njezinu se praksu upustio postavama T. S. Eliota, A. Camusa i T. Wildera između 1942. i 1945. za izbjeglištva u Švicarskoj. Nakon povratka u Italiju režirao je E. O’Neilla, glumio u Camusovu Kaliguli, pisao kazališne kritike, no tek je osnutak Malenoga kazališta (→ piccolo teatro) u Milanu 1947. značio odlučan potez obnove kojom će Strehler kazalište pretvoriti u mjesto vizije odnosa čovjeka i društva, povijesti i politike. U tom su ključu od 1948. do 1996. nastale njegove znamenite režije C. Goldonija, W. Shakespearea, L. Pirandella, A. P. Čehova i B. Brechta. Istaknuo se i kao operni režiser A. Berga, S. S. Prokofjeva, L. van Beethovena, G. Verdija i W. A. Mozarta u milanskoj Scali i na Salzburškom festivalu. Bio je utemeljitelj Théâtre de l’Europe te član Europskoga parlamenta.
