struka(e): film
vidi još:  Filmski leksikon
Straub, Jean-Marie
francuski filmski redatelji i scenaristi
Rođen(a): MetzPariz, 8. I. 1933, 1. V. 1936.
Umr(la)o: Rolle, ŠvicarskaCholet, 20. XI. 2022, 9. X. 2006.

Straub (njemački izgovor [štrạup], francuski [stʀo:b], Jean-Marie (Metz, 8. I. 1933Rolle, Švicarska, 20. XI. 2022) i Huillet [ɥijɛ'], Danièle (Pariz, 1. V. 1936Cholet, 9. X. 2006), francuski filmski redatelji i scenaristi. Upoznali su se kao studenti u Parizu 1954., u braku od 1959., a zajedno su režirali, producirali i pisali filmove od 1963. Straub je vodio filmski klub u Metzu, potom je u Parizu surađivao u časopisu Cahiers du cinéma te radio kao asistent režije u filmovima Roberta Bressona, Abela Gancea, Jeana Renoira i Jacquesa Rivettea. Da bi izbjegli Straubovu mobilizaciju u rat u Alžiru, napustili su 1958. Francusku te prvo živjeli u Njemačkoj, a potom u Italiji, gdje je u samostalnoj produkciji nastao najveći dio njihovih filmova. Ugled su stekli prvim dugometražnim filmom Kronika Anne Magdalene Bach (Chronik der Anna Magdalena Bach, 1968). Značajke toga filma – statičnu kameru, dulje kadrove, izbjegavanje dramski naglašenih situacija sve do potpune dedramatizacije, zatečen zvuk, uopće režijski i narativni minimalizam, a radi poticanja gledatelja na introspekciju umjesto identifikacije – razvijali su u sljedećim svojim filmovima, kojima su se potvrdili i kao osebujni adaptatori te autori političkog filma: Othon (1970), prema tragediji Pierrea Corneillea, Poduke iz povijesti (Geschichtsunterricht, 1972), prema Bertoltu Brechtu, Mojsije i Aron (Moses und Aron, 1975), prema operi Arnolda Schönberga, Od oblaka do otpora (Dalla nube alla resistenza, 1979), prema Cesareu Paveseu, Klasni odnosi (Klassenverhältnisse, 1984), prema Americi Franza Kafke, Empedoklova smrt (Der Tod des Empedokles, 1986), prema drami Friedricha Hölderlina, Antigona (Antigone, 1992), prema Sofoklu, Sicilija! (Sicilia!, 1999), prema romanu Razgovor na Siciliji Elija Vittorinija, Ti susreti s njima (Ces recontres avec eux, 2006), prema Paveseovim Dijalozima s Leukotejom. Nakon Huilletine smrti Straub samostalno je realizirao petnaestak kratkometražnih eksperimentalnih filmova, pretežno digitalnom tehnologijom, nastavivši njihovu poetiku. Primili su priznanje Posebni lav za životno ostvarenje na Međunarodnoj filmskoj smotri u Veneciji 2006., a retrospektiva cjelokupnih radova održana im je 2016. u Centre Pompidou u Parizu.

Citiranje:

Straub, Jean-Marie. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013. – 2024. Pristupljeno 28.11.2024. <https://enciklopedija.hr/clanak/straub-jean-marie>.