stratigrafija (lat. stratum: pokrivač + -grafija), grana geologije koja proučava sedimentne stijene Zemljine kore, njihov postanak i kronologiju radi rekonstrukcije fizičkih, kemijskih i bioloških događanja i promjena koje su se zbivale na Zemlji tijekom geološke prošlosti. U širem smislu, stratigrafija se bavi i drugim vrstama stijena (eruptivnim i metamorfnima) i širi se na opis svih stijenskih tijela koja tvore Zemljinu koru, obuhvaćajući i litološki sastav, fosilni sadržaj, geofizička i geokemijska svojstva, čime postaje dio povijesne geologije. Stratigrafija dakle uključuje deskripciju, klasifikaciju, imenovanje i korelaciju stijenskih cjelina. Jedno je od bitnih načela stratigrafije superpozicija, prema kojemu su, u neporemećenom slijedu slojeva što leže jedni nad drugima, najstariji oni najniži, a najmlađi oni najviši. – Načela stratigrafije prihvatila je arheologija kao temelj za uspostavu relativnih kronoloških odnosa. Pod pretpostavkom da se slojevi nalaze u izvornom stanju, tj. da nije bilo nikakvih poremećaja, bilo prirodnih, bilo utjecajem ljudi ili životinja, rukotvorine ili drugi arheološki tragovi otkriveni u gornjim slojevima mlađi su od onih iz donjih slojeva (tzv. okomita stratigrafija). Stratigrafija tako razdvajanjem pojedinih kulturnih slojeva u tlu omogućuje određenje vremenskoga slijeda arheoloških nalaza. (→ kronostratigrafija; litostratigrafija)
