Stratico [stra:'tiko], (Giuseppe) Michele (Josip Mihovil Stratik), talijanski i hrvatski skladatelj i violinist (Zadar, 31. VII. 1728 – Italija, nakon 1782). Bio je član ugledne zadarske obitelji grčkog podrijetla. Nakon prvog obrazovanja u rodnome gradu, uz potporu strica Antonija Stratica, studirao je u Padovi pravo na tamošnjem sveučilištu (1737–45), a glazbu kod G. Tartinija i Antonija Bonaventure Sbertija. Desetak je godina smatran vrsnim violinistom u orkestru tamošnje bazilike sv. Antuna. Nakon toga se preselio u Sanguinetto (kraj Verone) i posvetio se pravnim poslovima. Skladao je oko 280 instrumentalnih djela, u prvom redu za violinu. Njegovih 36 simfonija pisano je u uobičajenom kasnobaroknom stilu. Šezdesetak violinskih koncerata, nastalih pod snažnim Tartinijevim utjecajem (među kojima su i dva za dvije violine), odlikuje se kasnobaroknim stilom u koji je unio i neke klasicističke (ponajprije formalne) elemente, što je slučaj i s komornim skladbama (približno 170 sonata za jednu i dvije violine i bas, šest gudačkih kvarteta i dr.). Veći dio rukopisa njegovih djela (samo je šest sonata tiskano za njegova života u Londonu 1763) čuva se na Sveučilištu u Berkeleyu, SAD, a manji dio komornih skladbi i dva teorijska spisa (Traktat o glazbi – Trattato di Musica i Tartinijevski duh – Lo spirito Tartiniano) sačuvani su u Italiji (Verona, Venecija, Mantova).
