stolni tenis, športska igra u kojoj igrači reketom prebacuju lopticu preko mreže razapete preko stola. Server i primalac mijenjaju se nakon dva postignuta poena. U svakom setu igra se do 11 osvojenih poena. Pobjeđuje igrač koji prvi osvoji četiri seta. Nastupaju muškarci i žene pojedinačno, u konkurenciji parova, mješovitih parova i ekipno. Tenis i stolni tenis imaju zajedničko podrijetlo, potječu iz Engleske, iz sredine XIX. st. Za lošega vremena, kada se nije moglo igrati na otvorenom, tenis se počeo igrati u zatvorenim prostorijama, na stolu s teniskim reketima. Napredak stolnoga tenisa pospješio je James Gibb (1853–1930) donijevši u Englesku iz SAD-a 1890. celuloidne loptice, koje su zamijenile dotadašnje loptice od pluta. Naziv i pravila nove igre u početku nisu bili standardizirani. U Engleskoj su ju nazivali »ping-pong«, a u Francuskoj »pim-pam«; igralo se reketima različitih oblika i veličina, izrađenima od raznovrsnih materijala. Iz Engleske se igra početkom XX. st. proširila na europski kontinent te u Kinu i Japan. Prvi nacionalni stolnoteniski savez bio je osnovan 1921. u Engleskoj. Međunarodna stolnoteniska federacija (International Table Tennis Federation, akronim ITTF) bila je osnovana 1926. u Berlinu. Prvo svjetsko stolnotenisko prvenstvo održano je 1927. u Londonu. Istaknuli su se madžarski natjecatelji – Viktor Barna i Mária Mednyánszky. Dolaskom Čeha Bohumila Váňe i Austrijanca Richarda Bergmanna igra je postala svestranija i tehnički savršenija. Kod igračica su najviše naslova svjetskih prvakinja nakon II. svjetskog rata osvojile Madžarica Gizella Farkas i Rumunjka Angelica Rozeanu. Pojavom japanskih igrača na prvenstvu 1952. igra je postala dinamičnija i oštrija. Novi poticaj razvoju stolnoga tenisa dali su kineski igrači koji su 1953. prvi put nastupili na svjetskom prvenstvu i od tada dominiraju natjecanjima. Europsko stolnotenisko prvenstvo počelo se igrati 1958., a od 1988. nalazi se na programu OI u konkurenciji pojedinaca i parova. Kup europskih prvaka za muškarce igra se od 1960., a za žene od 1963. Europska liga priređuje se od 1967., a turnir najboljih europskih igrača (Europa top 12) od 1971. Stolni tenis se u Hrvatskoj prvi put počeo igrati 1903. u Društvu za promicanje športa i poljepšavanje trgovišta u Donjem Miholjcu pod nazivom ping-pong. Naziv stolni tenis prevladao je nakon II. svjetskog rata. U Zagrebu je stolni tenis prvi počeo propagirati Đuro Kulčar, koji je 1922. postavio prvi stol u klupskoj kućici na stadionu HŠK Concordije. U veljači 1929. HAŠK je organizirao stolnoteniski turnir za otvoreno prvenstvo Zagreba u Velikoj kavani na Dolcu. Nastupili su SK Marathon, SK Cepin, Zagrebačko klizačko društvo, HŠK Concordia, HAŠK, Čakovečki sport klub i bezimeni klub iz Karlovca. U Čakovcu je 1925. počela djelovati prva stolnoteniska sekcija u Hrvatskoj, osnovana u okviru Čakovečkoga sport kluba. Čakovčanin Geza Legenstein bio je 1929. prvi hrvatski igrač koji je nastupio na svjetskom prvenstvu. Pojedinačna državna prvenstva u muškoj konkurenciji održavaju se od 1928., a u ženskoj od 1929. Prve naslove jugoslavenskih prvaka osvojili su hrvatski igrači 1931–32 (Zlatko Weiller bio je pojedinačni prvak te prvak u paru s Milanom Antolkovićem). Na svjetskom prvenstvu u Kairu 1939. reprezentacija Jugoslavije osvojila je drugo mjesto, Ž. Dolinar osvojio je brončanu medalju u pojedinačnom natjecanju. Hrvatski stolnoteniski savez bio je utemeljen 1939., obnovljen 1950., a 1992. primljen je u članstvo Europskoga stolnoteniskog saveza (ETTU) te 1993. u ITTF. Najuspješniji hrvatski klub osnovan je 1948. u Zagrebu kao Stolnoteniska sekcija FD Grafičar. Od 1960. djelovao je pod nazivom Grafički stolnoteniski klub Zagreb, 1970. promijenio je naziv u GSTK Vjesnik, a 1993. u STK Večernji list. Klub je osvojio Kup europskih prvaka 1961–62., 1972–73., 1973–74., 1975–76. i 2001. Najuspješniji klub u ženskoj konkurenciji je ASTK Mladost. Najveći pojedinačni uspjeh postigao je Ž. Dolinar, koji je na svjetskom prvenstvu 1954. osvojio prvo mjesto u paru s V. Harangozom. Osvajači medalja na OI, te na svjetskom i europskom prvenstvu u pojedinačnoj i ekipnoj konkurenciji bili su i Zlatko Čordaš, Andrej Gaćina, Željko Hrbud, Ladislav Hexner, Adolf Heršković, Damir Jurčić, Z. Primorac, A. Stipančić, D. Šurbek, Tan Rui Wu, Roko Tošić, Zdenko Uzorinac i Josip Vogrinec. Najuspješnije igračice na međunarodnim natjecanjima bile su B. Batinić, Tamara Boroš, Dubravka Fabri, Jasna Fazlić, Sandra Paović i Cornelia Vaida. U Zagrebu je 1960. bilo održano europsko prvenstvo, a 2007. svjetsko prvenstvo. U Zadru je 1971. bio organiziran prvi turnir najboljih europskih igrača.
