Stojković, Ivan (latinizirano Johannes Stoycus de Ragusio, Joannes Sclavus de Charvatia), hrvatski teolog i diplomat (Dubrovnik, oko 1390 – Lausanne, Švicarska, oko 20. X. 1443). Dominikanac. Studirao u Padovi i Parizu. God. 1422. bio je delegat Sorbonne koja je od pape tražila saziv općega crkvenog koncila. Nakon boravka u Italiji, gdje je sudjelovao na sinodu u Paviji i Sieni i predavao na visokim školama svojega reda, bio je 1430. upućen u Basel, gdje je, kao zamjenik papinskoga legata, otvorio ekumenski koncil. Na koncilskim zasjedanjima bio je (1433) jedan od glavnih pregovarača s predstavnicima husita i postigao nagodbu s umjerenim utrakvistima. Za potrebe crkvene unije putovao je 1435. na pregovore s Ivanom Paleologom i patrijarhom Josifom II. u Carigrad. Kada je u Baselu prevladala struja tzv. koncilijarista koji su tražili da vrhovnu vlast u Crkvi obavlja koncil, na što je papa Eugen IV. sazvao novi sabor u Ferrari, Stojković je stao na stranu »shizmatika« i njihova protupape Feliksa V., koji ga je imenovao biskupom i kardinalom. Dominikanskomu samostanu u Lausannei ostavio je knjižnicu s mnoštvom dragocjenih kodeksa sabranih na različitim putovanjima, osobito u Carigradu. Stojkovićevi spisi (u sveučilišnoj knjižnici u Baselu) obuhvaćaju veći broj govora, izvještaja, crkvenopovijesnih i polemičkih rasprava: Govor o pričesti pod obje prilike (Oratio de communione sub utraque specie), Početak i nastavak Baselskoga koncila (Initium et prosecutio Basileensis concilii), Izvješće o poslanju u Carigrad (Relatio de missione Constantinopolitana). U Zagrebu je 1983. tiskan njegov Traktat o Crkvi (Tractatus de Ecclesia, napisan 1433–40).
