Stjepan Ostoja, bosanski kralj od 1398. do 1404. i od 1409. do 1418 (?, druga polovica XIV. st. – ?, 1418). Nasljednik svrgnute kraljice Jelene Grube. Za prvoga razdoblja vladavine bio je u dobrim odnosima s velikašima te u potpunosti ovisan o Hrvoju Vukčiću Hrvatiniću, Sandalju Hraniću i Pavlu Radinoviću. Kao protivnik hrvatsko-ugarskog kralja Sigismunda upustio se u rat s Dubrovnikom (1403). Čim su, međutim, Sigismundove pozicije ojačale, sklopio je s njim mir i savez, napustivši Ladislava Napuljskoga. Zbog toga ga je većina velikaša s Hrvojem na čelu, ugrožena jačanjem ugarskog utjecaja u Bosni, svrgnula s prijestolja i izabrala 1404. za kralja Tvrtka II. Kotromanića. Od 1409. do 1412. trajalo je razdoblje »dvovlašća«, jer se Stjepan Ostoja vratio u Bosnu ističući pravo na prijestolje. Tek kada je Sigismund u krvi slomio otpor bosanskih velikašâ, Stjepan Ostoja ponovno je preuzeo vlast. Već 1411. formalno je priznao Sigismundov suverenitet (izgubivši pritom Usoru, Soli i Srebrenicu), a 1412. ponovno je samostalno preuzeo prijestolje. Drugo razdoblje njegove vladavine bilo je obilježeno naglim slabljenjem središnje vlasti, međusobnim obračunima velikaša i širenjem osmanske vlasti u Bosni. Naslijedio ga je sin Stjepan Ostojić.
