Stevens [sti:'vənz], Wallace, američki pjesnik (Reading, 2. X. 1879 – Hartford, 2. VIII. 1955). Studirao na Harvardovu sveučilištu, diplomirao pravo u New Yorku (1904). Radio u odvjetničkim tvrtkama i osiguravajućim društvima. Prve je pjesme objavio u časopisu Poetry (1914), a prvu zbirku pjesama Harmonij (Harmonium) 1923. U toj i daljnjim zbirkama (Ideje o redu – Ideas of Order, 1935; Strane svijeta – Parts of a World, 1942; Prijelaz ljetu – Transport to Summer, 1947; Aurore jeseni – The Auroras of Autumn, 1950; Sabrane pjesme – Collected Poems, 1954) za glavnu je temu uzimao samo pjesništvo i umjetnost općenito te napose odnos pjesničke imaginacije i zbilje. Njegova je intelektualistička poezija nastala dijelom u tradiciji esteticizma, a odlikuju je melodioznost, harmonija smisla i zvučanja te duhoviti ironijski obrati. Zasnivajući pjesme na razrađenoj tenziji opisa izvanjske zbilje i ideja misaonog i umjetničkoga reda kojima čovjek konceptualizira svijet, upozorava i na kratkotrajnost idejnog usustavljivanja zbilje i trajnu fluktuaciju značenja (npr. pjesme Anegdota o vrču – Anecdote of a Jar; Ideja o redu u Key Westu – The Idea of Order at Key West; Car sladoleda – The Emperor of Ice-Cream; duga poema Bilješke prema vrhunskoj fikciji – Notes Toward a Supreme Fiction). Pisao je i eseje prožete stajalištima o životu kao odrazu književnosti i iskupiteljskoj ulozi poezije (Potrebni anđeo: eseji o zbilji i imaginaciji – The Necessary Angel: Essays on Reality and Imagination, 1951).
