Sterne [stə:n], Laurence, engleski književnik (Clonmel, Irska, 24. XI. 1713 – London, 18. III. 1768). Studirao na Sveučilištu u Cambridgeu, od 1738. službovao kao anglikanski župnik, vikar, kanonik i kapelan; živio u Francuskoj (1762–64). Autor je nekoliko satira, propovijedi, pisama i slično, no slavu je u svjetskoj književnosti stekao dvama romanima. U prvome, ujedno njegovu remek-djelu, Život i misli Tristrama Shandyja, džentlmena (The Life and Opinions of Tristram Shandy, Gentleman, I–IX, 1759–67), do krajnosti dovodi romaneskne konvencije, istodobno ih usavršavajući i parodirajući. Tako je u njem do apsurda doveo načela formalnoga realizma grafičkim ekscentričnostima (npr. umetanjem crnih stranica za označavanje smrti), metaforama te sveznajućim pripovjedačem. Pripovjedaču, naslovnomu liku, količina podataka onemogućava pripovijedanje, što rezultira stalnim retardacijama zapleta pa on radnju počinje opisom svojega začeća i rodi se tek u 3. svesku. Radnja se razrješuje komičnim antiklimaksom gdje se fabula s naslovnoga lika potpuno preorijentirala na sporedni motiv ljubavi njegova ujaka znatno prije junakova rođenja. Osnovno organizacijsko načelo pripovijedanja preuzeto je iz asocijativne psihologije J. Lockea te se misli i epizode nižu redom pripovjedačevih asocijacija, što ukida kronologiju i kauzalnost te dovodi do mnogobrojnih elipsa, digresija, komentara, umetnutih epizoda i paralelnih radnji. Jezično inventivno djelo, osobito u erotskim eufemizmima i enciklopedijskom rasponu pojmova, naslanja se na F. Rabelaisa i M. de Cervantesa, R. Burtona te tradiciju satire, osobito J. Swifta. U kratkom, nedovršenom romanu Sentimentalno putovanje po Francuskoj i Italiji (A Sentimental Journey through France and Italy, by Mr. Yorick, 1768), objavljenom pod imenom lika iz prethodnoga romana koji je ujedno junak i pripovjedač, usredotočio se na prikaz psihološkog doživljaja putovanja. Lišavajući djelo opisa, razobličio je iluziju realističkoga putopisa, impresionistički prikazujući događaje sa stajališta sentimentalnoga skeptika. Filozofijska je osnova opet Lockeova empirijska spoznajna teorija, sa solipsizmom kao filozofijom života zasnovanom na empatiji, a pripovijedanje je ponovno asocijativno, sa stalnim digresijama. Svojim je ikonoklastičkim djelima utjecao na više autora XVIII. i početkom XIX. st. (D. Diderot, J. W. Goethe, L. Tieck, A. S. Puškin), da bi potom bio uglavnom zanemaren, a revaloriziran u razdoblju modernizma. Upozoravanjem na artificijelnost strukture, tematizacijom samoga vremena pripovijedanja te ogoljavanjem postupka nastanka romana, Život i misli Tristrama Shandyja, džentlmena snažno je utjecao na razvoj moderne narativne proze (M. Proust, J. Joyce, V. Woolf). Sentimentalno putovanje utjecalo je pak i na hrvatski putopis XIX. st. (npr. A. Nemčić).
