Stel’mah [ste'l’mah], Myhajlo, ukrajinski književnik (Djakivci, danas Vinnycka oblast, 24. V. 1912 – Kijev, 27. IX. 1983). Radio kao nastavnik u školama, potom u Institutu za umjetnost, folklor i etnografiju. Sudjelovao u II. svjetskom ratu i dvaput bio teško ranjen. Za rata (1942) objavio pjesničke zbirke Rano proljeće (Provesin’) i Za sjajne zvijezde (Za jasni zori) te zbirku pripovijedaka Brezov sok (Berezovyj sik, 1943). Umjetnički su mu najdotjeraniji veliki, epski romani o životu ukrajinskoga naroda u XX. st. (roman-kronika Velika rodbina – Velyka ridnja, I–II, 1949–51; Krv ljudska nije voda – Krov ljuds’ka – ne vodycja, 1957; Kruh i sol – Hlib i sil’, 1959., te Pravda i krivda – Pravda i kryvda, 1961) koji su ipak obilježeni ideološkim diktatom. U romanu Četiri puta (Čotyry brody, 1979) i dr. progovorio je o gladi 1933. Pisao je drame te pjesme za djecu.
