Staryc’kyj [starɨ'c’kɨi], Myhajlo, ukrajinski književnik (Kliščynci, danas Čerkaska oblast, 14. XII. 1840 – Kijev, 27. IV. 1904). Plemićkoga podrijetla; studirao na sveučilištima u Harkivu i Kijevu. Pisao je društveno angažirane pjesme, u središtu kojih je ukrajinski intelektualac (npr. Mladeži – Do molodi, 1876), kao i pjesme široka raspona tema (Poziv – Vyklyk, 1870; Hetman – Get’man, 1902., i dr.). Autor je socijalno-psiholoških (Nije suđeno – Ne sudylos’, 1881; Sudbina – Talan, 1893., i dr.) i povijesnih drama o nacionalnoj oslobodilačkoj borbi (Obrana Buše – Oborona Buši, 1899., i dr.), proznih djela (trilogija Bogdan Hmel’nyc’kyj, 1894–97., i dr.). Bio je jedan od začetnika i redatelja ukrajinskoga kazališta (znanoga kao »kazalište korifejâ«), za koje je napisao niz drama prema N. V. Gogolju, ukrajinskoj i europskoj književnosti i folkloru. Prevodio je na ukrajinski djela A. S. Puškina, M. J. Ljermontova, N. A. Njekrasova, A. Mickiewicza, H. Heinea, W. Shakespearea, G. G. Byrona i dr.
