Starčević, David, hrvatski političar i odvjetnik (Žitnik kraj Gospića, 1840 – Jastrebarsko, 18. XI. 1908). Brat M. Starčevića, nećak A. Starčevića. Nakon studija prava u Grazu, doktorirao 1869. pravo u Budimpešti. Do 1871. bio je suplent na zagrebačkoj gimnaziji, kada je bio smijenjen zbog protuaustrijskih stajališta, iskazanih suprotstavljanjem slavljenju bana J. Jelačića. Iste je godine bio osuđen za sudjelovanje u Rakovičkoj buni. God. 1873. otvorio je odvjetničku kancelariju u Jastrebarskom te je sudjelovao u promidžbi Stranke prava. Bio je izabran za zastupnika u Hrvatskom saboru 1881. i 1884. Zbog fizičkog napada na bana Khuen-Héderváryja (sa zastupnicima Josipom Gržanićem i Grgom Tuškanom) 1885. bio je osuđen na šest mjeseci zatvora. God. 1887. lažno je bio optužen zbog prijevare i pronevjere te osuđen na šest (poslije smanjeno na dvije) godina zatvora. Protivio se pravaškomu programu iz 1894. pa je za raskola u Stranci prava (1895) pristao uz maticu Stranke prava. God. 1896. ponovno je bio izabran za zastupnika u Saboru, a 1899. pristupio je Čistoj stranci prava. Za saborskoga je zastupnika posljednji put bio izabran 1908.
