Stanlio i Olio, američki glumački par. Činili su ga Stan Laurel [lɔ:'rəl] – Stanlio (pravo ime Arthur Stanley Jefferson; Ulverston, 16. VI. 1890 – Santa Monica, 23. II. 1965) i Oliver Hardy [hα:'ɹdi] – Olio (Harlem, 18. I. 1892 – Burbank, 7. VIII. 1957). Nakon samostalnih nastupa, od 1926. glumili su zajedno te postali najuspješniji par komičara u povijesti filma. Humor su temeljili na kontrastu razmetljivoga, pretilog Olija i djetinjastoga, suhonjavoga Stanlija, te njihovoj nespretnosti, uz izniman osjećaj za komiku situacije te postupno i razrađeno izazivanje kaosa (npr. glasovita borba tortama u Bitki stoljeća – The Battle of the Century, L. McCareya i C. Bruckmana iz 1927). Bili su među rijetkim komičarima nijemoga razdoblja koji su se uspješno prilagodili zvučnomu filmu, npr. Glazbena kutija (The Music Box, 1932) J. Parrotta, Fra Diavolo (1933) H. Roacha i Ch. Rogersa, Sinovi pustinje (Sons of the Desert, 1933) W. A. Seitera, Bonnie Scotland (1935) H. Roacha i J. W. Hornea. Zajedno su, do povlačenja 1951., glumili u 98 filmova (od toga 23 dugometražna), a nastupali su i na pozornici. Laurel je za doprinos filmu 1960. bio nagrađen počasnim Oscarom. Ostali značajniji filmovi: Dva mornara (Two Tars, 1928) L. McCareya i J. Parrotta, Veliki posao (Big Business, 1929) L. McCareya i J. W. Hornea, Stanlio i Olio na Divljem zapadu (Way Out West, 1937) J. W. Hornea, Brucoši u Oxfordu (A Champ at Oxford, 1940) A. Gouldinga.
