Sremec, Rudolf, hrvatski filmski redatelj i kritičar (Vinkovci, 18. VIII. 1909 – Zagreb, 16. XII. 1999). Diplomirao romanistiku, slavistiku i nacionalnu povijest na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, gdje je 1963–69. bio predavač filmologije. Radio je kao srednjoškolski profesor; od 1945. u kinematografiji. Jedan od najistaknutijih hrvatskih filmskih dokumentarista, režirao je oko 90 filmova, kojima je sam i scenarist. Rani su mu filmovi (Koraljari i spužvari, 1947., o roniocima otoka Krapnja; Crne vode, 1956., o Kopačkom ritu, nagrada na festivalu u Cannesu) pod utjecajem antropološkog filma Roberta J. Flahertyja i poetskog dokumentarizma. Poslije je prihvatio aktualne dokumentarističke metode filma istine, nazivajući svoj postupak »prijateljskom kamerom«: nagrađivani Ljudi na točkovima (1963), o putujućim radnicima, Zelena ljubav (1968), o prisilnom braku među mladeži, Učitelj plesa (1969), o putujućem učitelju plesa i lijepoga ponašanja, Vrijeme šutnje (1971), o starcima koji u za to izdvojenim kućama čekaju smrt. Napisao je scenarij za Oscarom nagrađeni animirani film Surogat Dušana Vukotića (1961). Ostali značajniji filmovi: Crna rijeka (1949), Uspavana ljepotica (1953., nagrada na festivalu u Berlinu), Samotno otočje (1955), Moreška (1957), Nomadi s rijeke (1958), Zlatna dolina (1961), Zemlja (1964), Sezonci (1965), Anatomija ljubavi (1969), Stranac (1974). Za televiziju je režirao niz popularnoznanstvenih i obrazovnih programa (i dvodijelni TV film Poglavlja iz života Augusta Šenoe, 1981). Zapaženo se bavio filmskom publicistikom (knjiga eseja Pogled na film, 1979), a bio je i urednik u časopisu Filmska kultura. Dobitnik je Nagrade »Vladimir Nazor« za životno djelo (1976).
