Srednjoafrička Republika (République Centrafricaine), država u središtu Afrike, između Čada (duljina granice 1197 km) na sjeveru, Sudana (175 km); na sjeveroistoku, Južnoga Sudana (989 km) na istoku, Republike Konga (467 km) i DR Konga (1577 km) na jugu i Kameruna (797 km) na zapadu; obuhvaća 622 984 km².
Prirodna obilježja
Srednjoafrička Republika sastoji se od prostranoga valovitog ravnjaka (Azandski prag) visine od 500 do 800 m, iznad kojega se prema istoku i zapadu uzdižu usamljena gorja (najviši vrh Mont Ngaoui, 1420 m). Prema sjeveru postupno se spušta u Čadsku zavalu, a prema jugu u zavalu rijeke Kongo; građen je od prekambrijskih stijena (graniti, škriljavci). Ravnjak je razvodnica porječja jezera Čad i rijeke Kongo. U najvećem dijelu zemlje vlada tropska klima, koja prema sjeveru prelazi u savansku, a na jugu u ekvatorsku klimu. Kišno razdoblje traje od ožujka do listopada ili studenoga, a sušno od listopada do veljače ili ožujka; za suhoga razdoblja puše vruć jugoistočni vjetar harmatan. Prosječna siječanjska temperatura (25 do 27 °C) viša je od srpanjske (23 do 25 °C) zbog naoblake. Godišnja količina oborina iznosi od 1000 mm na sjeveru do 1800 mm na jugu. Glavne rijeke: Ubangi (Oubangui) s pritocima Kotto, Mbari, Mbomou (porječje Konga) te Chari s pritocima Aouk i Ouham. Središnji dio zemlje pokriva savana, na sjeveroistoku je polupustinja, oko rijeke Ubangi raširena je tropska, a uz njezine pritoke galerijska šuma.
Stanovništvo
Prema popisu stanovništva iz 2003. u Srednjoafričkoj Republici živi 3 151 072 st., a prema procjeni stanovništva iz 2012. godine 4 575 586 st. ili 7,3 st./km²; savansko područje na zapadu i područje oko rijeke Ubangi naseljeno je gušće (10 do 14 st./km²) od sjevernoga dijela zemlje (približno 1 st./km²), koji je gotovo pust. Stanovnici su pripadnici naroda: Baya (Gbaya, 33,0%), Banda (27,0%), Mandja (Mandjia, 13,0%), Ngbaka (4,0%), Sara (10,0%), Mbum (7,0%), Yakoma (4,0%); pripadnici naroda Buraka, Azande, Nzakara, Yakoma, Sango, Banziri i Mbaka obuhvaćeni su zajedničkim nazivom Ubangi (Oubangui), jer žive duž istoimene rijeke. U Srednjoafričkoj Republici žive i nomadski Bororo Fulbe te Pigmejci. Od Europljana najbrojniji su Francuzi (0,1% st.), koji žive u gradovima. Po vjeri su kršćani (80,3%; od toga katolici 28,9%, protestanti 51,4%), muslimani (10,1%) i pripadnici različitih autohtonih religija (9,6%). Godišnji porast stanovništva iznosi 1,8% (2005–10) i odgovara prirodnomu priraštaju stanovništva (1,8% ili 18,7‰ (2011); natalitet 34,7‰ (2011; svjetski prosjek 19,2‰), mortalitet 16,0‰ (2011; svjetski prosjek 8,2‰), mortalitet dojenčadi 108,2‰ (2011). Stanovništvo je vrlo mlado; u dobi je do 14 godina 41% st., od 15 do 64 godine 55,3% st., a u dobi iznad 65 godina 3,7% stanovništva (2011). Očekivano je trajanje života 46,7 godina za muškarce i 50 godina za žene (2011). U poljoprivredi i šumarstvu zaposleno je 60,8% st., u rudarstvu, industriji i građevinarstvu 23,9%, u uslužnim djelatnostima 15,3% st. (2005). Sveučilište je u Banguiu (osnovano 1969); službeni su jezici francuski i sango. Glavni je grad Bangui (672 000 st., 2007); ostali veći gradovi (2003): Bimbo (124 176 st.), Berbérati (76 918 st.), Carnot (45 421 st.), Bambari (41 356 st.), Bouar (40 353 st.); u gradovima živi 39,3% stanovništva (2012).
Gospodarstvo
Početkom 2000-ih Srednjoafrička Republika ostala je među najsiromašnijim zemljama u svijetu, opterećena oružanim sukobima, korupcijom, nerazvijenim gospodarstvom, ilegalnom trgovinom i drugim ekonomskim i socijalnim problemima (tijekom 1990-ih provodi reforme pod nadzorom MMF-a i Svjetske banke). Udjel je siromašnoga stanovništva oko 70%, a stopa nezaposlenosti 6,3% (2020). Najveći BDP, u vrijednosti od 2,5 milijarda USD (oko 566 USD po stanovniku), imala je 2012. Potom je 2013. slijedio drastičan pad BDP-a na približno 1,7 milijarda USD (oko 380 USD po stanovniku), 2017. povećan je na dvije milijarde USD, a 2020. na 2,3 milijarde USD (oko 493 USD po stanovniku). Zemlja je bogata mineralima (zlato, dijamanti, ruda bakra, željeza, mangana, mineral uranija i dr.), te ostalim prirodnim bogatstvima (plodno tlo, hidroenergetski potencijali, šume). Najveći dio BDP-a ostvaruje se u poljoprivredi (oko 43%, 2017), a slijedi uslužni sektor (41%) i industrija (16%). U poljoprivrednoj su ponudi kasava, kukuruz, proso, sirak, slatki krumpir, tikve, šećerna trska, kikiriki, pamuk, kava, banane, ananas, mango, duhan, i dr. Uzgajaju se goveda, ovce, koze, svinje i perad. Slabo razvijena industrija zasnovana je uglavnom na iskorištavanju ruda i šuma, te na preradbi poljoprivrednih proizvoda. Vrijednost robnog izvoza 2020. bila je 127 milijuna USD, a uvoza 291 milijun USD. Najveće udjele u izvozu imaju drvo (oko 48%), zlato (27,3%), dijamanti (11,5%) i bakar (5,2%). Uvozi naftne derivate, kemikalije, vozila, strojeve i opremu, lijekove, komunikacijske i električne uređaje, rabljenu odjeću, robu široke potrošnje, i dr. Prema udjelu u izvozu glavni su partneri Kina (40%), Ujedinjeni Arapski Emirati (29,4%), Italija (9,5%), Belgija (5,3%) i Francuska (3,5%). Najviše uvozi iz Francuske (15,7%), DR Konga (13%), Kine (9,5%), Belgije (7,7%), Indije (7,3%), SAD-a (7,1%), Nizozemske (5,1%) i Ujedinjenih Arapskih Emirata (4,5%). Veličina je javnoga duga 44,1% BDP-a (2020).
Promet
Željeznica nema. Cestovna mreža duga je 25 235 km, od toga je samo 3% asfaltirano (2007); glavni su cestovni pravci Bangui–Bossangoa–N’Djamena (Čad) i Bangui–Bambari–Tambura (Južni Sudan). Glavnina prometa odvija se rijekom Ubangi (plovna je od Ouangoa do Banguia i od Banguia do Brazzavillea u Republici Kongu); glavno je riječno pristanište Bangui. Međunarodna zračna luka M’Poko nalazi se u blizini glavnoga grada.
Novac
Novčana je jedinica CFA franak (CFAF; XAF); 1 franak = 100 santima (centimes).
Povijest
Prvi tragovi naseljenosti Srednjoafričke Republike mogu se pratiti od kamenoga doba. Prvi stanovnici toga područja bili su Pigmejci, koje su poslije potisnula plemena Bantu i osnovala u susjedstvu mnogobrojne državne tvorevine u sklopu kojih su se nalazili pojedini dijelovi Srednjoafričke Republike. Sjeverozapadni dio zemlje nalazio se u sastavu države Bagirmi (stvorene u XVI. st. u sr. Sudanu), koja početkom XIX. st. dolazi pod gospodstvo države Wadai; potkraj XIX. st. njezin velik dio ušao je u sastav države Rabbah, također u sr. Sudanu. U XIX. st. djelovali su na području Srednjoafričke Republike trgovci robljem, većinom Arapi. Od 1876. pojavljuju se europski istraživači, a od 1890. francuski misionari. Odlukama Berlinske konferencije (1884–85) to područje ušlo je u interesnu sferu Francuske. God. 1894–97. zaposjele su ga francuske postrojbe, koje su prodrle iz Francuskoga Konga (danas Republika Kongo). Od 1895. kolonija Ubangi-Šari (Oubangui-Chari) u sastavu Francuskoga Konga. S Čadom je spojena 1910. pod nazivom Ubangi-Šari-Čad i ušla u sastav Francuske Ekvatorske Afrike. God. 1911. teritorij današnje Srednjoafričke Republike smanjen je na temelju francusko-njemačkog sporazuma za trećinu u korist njemačke kolonije Kamerun, ali je nakon poraza njemačkih kolonijalnih postrojbâ tijekom I. svjetskog rata (1916) taj dio teritorija opet vraćen Francuzima. Teritorij Srednjoafričke Republike odijeljen je 1920. od Čada i nazvan Ubangi-Šari. Do antikolonijalnih pobuna dolazilo je 1905. i 1929–30. God. 1946. to je područje dobilo status francuskoga prekomorskoga teritorija.
Samostalnosti je težio Pokret za socijalnu evoluciju Crne Afrike (MESAN; osnovan 1949), koji je predvodio Barthélemy Boganda. Potkraj 1958. Srednjoafrička Republika postala je autonomna republika u sastavu Francuske zajednice, a B. Boganda prvi premijer (poginuo je 1959). Neovisnost je ostvarena 13. VIII. 1960; predsjednik je postao David Dacko (bivši suradnik B. Bogande). God. 1962. uveden je jednostranački sustav i prevlast MESAN-a. Državnim udarom 1. I. 1966. vlast je preuzeo pukovnik J. B. Bokassa, koji je uspostavio diktaturu; u prosincu 1976. proglasio je Srednjoafričko Carstvo, a sebe carem Bokassom I. Nasilne smjene vlasti bile su 1979. i 1981; na vlasti je ponovno bio D. Dacko (1979–81), a potom general André Kolingba (1981–93). Tijekom 1980-ih stabilnost je ostala narušena etničko-političkim podjelama; u veljači 1982. nije uspio pučistički pokušaj, u ožujku 1986. došlo je do studentskih prosvjeda i nemira, a početkom 1987. uveden je jednostranački sustav. Na početku 1990-ih započela je postupna demokratizacija. Nakon prvih slobodnih izbora, održanih u rujnu 1993., predsjednik je postao Ange-Félix Patassé (obnašao mnogobrojne ministarske položaje tijekom Bokassine vladavine). Nakon nekoliko oružanih pobuna 1996. i 1997. uslijedila je intervencija međunarodnih afričkih snaga i Francuske, zatim i mirovna operacija UN-a (1998–2000). Patassé je ponovno pobijedio na izborima 1999 (glavni oporbeni vođe bili su A. Kolingba i D. Dacko, koji je umro u studenome 2003). U svibnju 2001. uz pomoć libijskih vojnika i pobunjenika iz DR Konga suzbijen je pokušaj državnog udara koji je vodio general François Bozizé. Uz podršku Čada, Bozizé je potom organizirao gerilu te 15. III. 2003. osvojio Bangui i preuzeo vlast, a nakon izbora u svibnju 2005. postao je predsjednik. Od sredine 2005. pobunjeničke skupine djeluju na sjeveroistočnom području (francuska vojna intervencija u prosincu 2006. pomogla je Bozizéov režim). U operacijama vojske protiv pobunjenika stradava civilno stanovništvo; 2005–07. ubijenih je više tisuća, raseljenih oko 212 000, a izbjeglih oko 78 000 (uglavnom u Čad i Kamerun). God. 2007–10. trajala je mirovna operacija UN-a (obuhvaćala je i Čad); 2008–09. dio pobunjenika pristaje na primirje. U siječnju 2011. Bozizé pobjeđuje na predsjedničkim izborima. U prosincu 2012. veće napade poduzima savez pobunjeničkih skupina Seleka (Bozizéa je vojno pomagao Čad, dok je Francuska uskratila podršku). Sporazum o miru i podjeli vlasti, postignut u siječnju 2013., nije se održao. U ožujku 2013. pobunjenici koje je predvodio Michel Djotodia osvojili su Bangui i preuzeli vlast (Bozizé se sklonio u Kamerun). Pojedine skupine odbile su razoružanje u rujnu 2013. te je izbio sukob, u kojem je bilo više stotina poginulih (sučeljavaju se muslimanske i kršćanske naoružane skupine). Radi uspostavljanja stabilnosti početkom prosinca 2013. odlukom UN-a interveniraju francuske i međunarodne afričke vojne snage. U sukobima 2013–14. ubijeno je više tisuća ljudi, izbjeglih je oko 290 000, a raseljenih unutar zemlje više od 600 000 (do ožujka 2014). Nakon što je savez uglavnom muslimanskih pobunjenika Seleka raspušten potkraj 2013., njegov se vođa Michel Djotodia politički povukao, a u siječnju 2014. uspostavljeno je primirje. Stvorena je prijelazna vlada, a privremena predsjednica republike postala je Catherine Samba-Panza (od 2013. bila je gradonačelnica Banguija). Mirovna operacija UN-a pokrenuta je u travnju 2014. Država je ostala nestabilna i geopolitički podijeljena; u prosincu 2015. muslimanska pobunjenička Narodna fronta za preporod Srednjoafričke Republike na sjeveru zemlje proglašava »Republiku Logone« (svojata približno trećinu državnog teritorija). Na predsjedničkim izborima u ožujku 2016. pobijedio je Faustin-Archange Touadéra (2008–13. bio je premijer). U listopadu iste godine povukla se francuska vojska (oko 2500 pripadnika), a vojnu pomoć režimu daju Ruanda (od 2015) i Rusija (od 2017). Početkom prosinca 2020. François Bozizé okuplja nekoliko pobunjeničkih skupina u Koaliciju patriota za promjenu, nakon što mu je uskraćeno sudjelovanje na predsjedničkim izborima. Na njima je Touadéra ponovno pobijedio (potkraj prosinca 2020), te je u siječnju 2021. započeo drugi predsjednički mandat. Do početka 2021. broj izbjeglica povećao se na približno 632 000, a raseljenih je oko 630 800. Nastavljena je mirovna operacija UN-a (oko 11 850 vojnika potkraj 2021).
Politički sustav
Prema Ustavu od 27. XII. 2004. Srednjoafrička Republika država je s polupredsjedničkim sustavom vlasti. Izvršnu vlast imaju: predsjednik republike (državni poglavar), kojega biraju državljani izravno na mandat od 5 godina, i vlada, na čijem je čelu premijer, predlaže ga parlamentarna većina, a imenuje i razrješuje dužnosti predsjednik republike. Zakonodavnu vlast ima jednodomna Nacionalna skupština (109 zastupničkih mjesta), zastupnike biraju državljani izravno za razdoblje od 5 godina. Biračko pravo opće je i jednako, imaju ga svi državljani s navršenom 21 godinom života. Sudbenu vlast obnašaju: Ustavni sud, Kasacijski sud, Državno vijeće, Revizijski sud, te ostali neredoviti sudovi (npr. Tribunal za sukobe, Visoki sud pravde). Administrativno država je podijeljena na 14 prefektura, dvije ekonomske prefekture i jedno zasebno područje (glavni grad). Državni blagdan: Dan republike, 1. prosinca (1958).
Političke stranke
Pokret za socijalnu evoluciju Crne Afrike (Mouvement pour l᾽évolution sociale de lʼAfrique noire – akronim MESAN), stranka osnovana 1949. na programu okončanja francuske uprave i stvaranja državne neovisnosti. Osnivač je bio Barthélemy Boganda, a nakon njegove smrti 1959. predvodio ga je David Dacko (predsjednik republike 1960–66. i 1979–81). Na izborima 1959. MESAN osvaja sva zastupnička mjesta, 1962. postaje jedina legalna stranka, a od državnog udara 1966. vodi je Jean-Bédel Bokassa. Raspuštena je s krajem njegove vladavine 1979. Srednjoafričko demokratsko okupljanje (Rassemblement démocratique centrafricain), stranka koju je 1987. osnovao predsjednik republike André Kolingba (na vlasti 1981–93). Bila je jedina legalna stranka do demokratizacije 1992–93. Na izborima 1993. bila je druga po broju zastupničkih mjesta (iza MLPC-a), a potom joj politički utjecaj opada. Pokret za oslobođenje srednjoafričkoga naroda (Mouvement pour la libération du peuple centrafricain – akronim MLPC), osnovan 1978. u Parizu kao oporbena stranka lijevoga centra. Osnivač stranke bio je Ange-Félix Patassé (predsjednik republike 1993–2003). Bila je vodeća nakon izbora 1993. i 1998 (s relativnom zastupničkom većinom), a potom politički slabi. Nacionalna konvergencija »Rad, samo rad« (Convergence nationale »Kwa Na Kwa«), osnovana 2009. kao stranka potpore vladavini Françoisa Bozizéa, predsjednika republike 2003–13 (proizašla je iz prorežimske višestranačke koalicije okupljene 2004). Bila je vodeća stranka nakon izbora 2005. i 2011 (s relativnom zastupničkom većinom), potom ima manji politički utjecaj. Pokret ujedinjenih srca (Mouvement cœurs unis), osnovan 2019., stranka je lijevoga centra. Vodi ga Faustin-Archange Touadéra (predsjednik republike od 2016., reizabran 2020). Relativnu zastupničku većinu ima nakon izbora 2020–21.
