Splitski evangelijar (Evangeliarium Spalatense), najstarija sačuvana rukopisna knjiga na latinskom jeziku u Hrvatskoj. Čuva se u Riznici splitske katedrale. Sastoji se od 309 pergamentnih folija, složenih pretežno u kvaternije, a iako je izvorno sadržavao potpun tekst četiriju evanđelja (te je stoga imao 40 ili čak 43 kvaternija), danas mu nedostaje početak Matejeva evanđelja. Tekst je ispisan u dva stupca, a svaki stupac ima 21 redak. Osnovni tekst pisan je poluuncijalom bez razmaka među riječima (scriptio continua) i smatra se da ga je pisalo više pisara, odnosno poslije dopisivalo više korektora. Skromno je urešen sa svega pet inicijala crtanih bez boje koji su rad samih prepisivača. Uz osnovni tekst nalaze se nešto mlađe marginalne liturgijske bilješke pisane rimskom kurzivnom minuskulom i vulgarnim latinskim jezikom, koje su služile označavanju čitanja za pojedinih blagdana. Na prvotno prazne listove su tijekom uporabe u Splitu dopisivani (sigurno od 1066. do sredine XIII. st.) evanđeoski i drugi liturgijski tekstovi, kao i druge zabilješke i umetci te prisege splitskih sufragana. Ti su dodatci pisani karolinom (najstariji slučaj uporabe na našim prostorima), beneventanom i goticom, a kao osobit ističe se početak Ivanova evanđelja, zapisan na grčkom jeziku latiničnim pismom.
Podrijetlo i vrijeme nastanka evangelijara nisu pouzdano utvrđeni. Viktor Novak pripisivao ga je splitskomu skriptoriju i vezao uz obnovu salonitanske crkve u Splitu (druga polovica VIII. st.), dok su Vladislav Popović, Radoslav Katičić i Nenad Cambi pretpostavljali da je nastao u Saloni potkraj VI. ili početkom VII. st. Nasuprot takvu tumačenju, više paleografskih i filoloških analiza, od onih Dragutina Kniewalda do Mirjane Matijević Sokol, upućuje na talijansko podrijetlo, ponajprije prostor sjeverne Italije, možda i okolicu Ravenne ili Rima, te dataciju u VIII. st. Mišljenje prema kojem je kodeks talijanske provenijencije ubrzo nakon nastanka dospio u Split (možda već potkraj VIII. ili početkom IX. st., svakako najkasnije sredinom XI. st.) uglavnom prevladava u novijoj historiografiji. Prema srednjovjekovnoj splitskoj predaji evangelijar je napisao sv. Dujam »apostolskim slovima« (litteris apostolicis antiquo more formatis).
