Spenser [spe'nsə], Edmund, engleski pjesnik (London, 1552 – London, 16. I. 1599). Smatra se jednim od najvećih engleskih pjesnika. Tijekom i odmah nakon školovanja na Sveučilištu u Cambridgeu upoznao je Ph. Sidneyja i druge značajne osobe engleskoga humanizma te počeo sudjelovati u književnom i dvorskom životu. Od 1580. služio je u engleskoj upravi u Irskoj. Njegovo irsko imanje Kilcolman bilo je spaljeno tijekom pobune protiv engleske vlasti 1598. godine. – Djelo Pastirov kalendar (The Shepheardes Calender, 1579) smatra se prvim zrelim ostvarenjem engleske renesansne književnosti. U tom nizu od dvanaest ekloga koristi se konvencijama pastoralne književnosti kako bi alegorijski aludirao na suvremene prilike, služeći se pritom arhaiziranim, chaucerijanskim jezikom, kojim svjesno pokušava uspostaviti kontinuitet nacionalne književne tradicije. Različitim alegorijskim značenjima protkan je i nedovršeni ep Vilinska kraljica (The Faerie Queene, 1590., 1596), najambicioznije djelo te vrste prije J. Miltona. Alegorija epa počiva na arturijanskoj tradiciji (Arthur i njegovi vitezovi personifikacije su moralnih vrlina), dok se u njezinu središtu nalazi sama vilinska kraljica, Elizabeta I. Djelo je posvetio te osobno predstavio Elizabeti I. (1590), no unatoč pohvalama nije uspio steći značajniju potporu na dvoru. Objavio je još niz djela među kojima su najznačajnija Tužaljke (Complaints, 1591), elegija Daphnaida (1591) te sonetni niz i epitalamij posvećen njegovoj drugoj ženi (Amoretti and Epithalamion, 1595).
