Soyinka [sɔ:ji'ŋkə], Wole, nigerijski književnik engleskog izraza (Aké, Abeokuta, 13. VII. 1934). Studirao englesku književnost, grčki i povijest u Ibadanu i Leedsu. Vratio se u Nigeriju 1960. te predavao dramsku umjetnost na sveučilištima u Lagosu, Ibadanu i Ifeu, potom na američkim i engleskim sveučilištima. Trajno je aktivan u političkom životu Nigerije: zauzimao se za prekid sukoba u nigerijskom građanskom ratu (1965–69) te bio zatočen; protivio se tiraniji vojnog režima, bio je optužen za izdaju pa je napustio zemlju (1994). Od 1999. živi i predaje u Nigeriji i SAD-u. – Premda se okušao u gotovo svim književnim vrstama, najzapaženiji je kao dramatičar. Razvijao se pod utjecajem J. M. Syngea i drugih zapadnih dramatičara te svoje jorupske (Yoruba) tradicije. Njegovo se dramsko djelo snažno oslanja na jorupsku mitologiju, u središtu koje je bog rata Ogun, te tradicionalnu kazališnu igru sastavni dijelovi koje su ples i glazba, transponirani u njegovu djelu u mim i ples. U Nigeriji je 1960-ih osnovao više kazališnih družina, sam režirao svoje drame i u njima glumio. U Londonu je napisao svoje prve dramske komade (Stanovnici močvare – The Swamp Dwellers, 1958; Lav i dragulj – The Lion and the Jewel, 1959), o duhovitu, višeznačnom nadmetanju starog i novoga doba. Nastavio je satiričkim komedijama uvodeći komični lik Jeroa (Ples šumâ – A Dance of the Forests, 1963; Kušnje brata Jeroa – The Trials of Brother Jero, 1963., te nastavak te komedije Jeroove preobrazbe – Jero’s Metamorphosis, 1974). Afričke diktatore ocrtao je u drami Kongijeva žetva (Kongi’s Harvest, 1965) i u Igri divova (A Play of Giants, 1984). Snažan poetski simbolizam sadrže drame građene na mitologiji, religijskom ritualu i osjećaju tragičnosti (Cesta – The Road, 1965; Smrt i kraljev konjušar – Death and the King’s Horseman, 1975). Drame Zia s ljubavlju (From Zia with Love, 1992), Posvećenje mjesnoga dječaka (The Beatification of Area Boy, 1995) i Kralj Baabu (King Baabu, 2001) političke su parodije suvremenih afričkih prilika. Njegove se pjesme odlikuju bogatom aluzivnošću (Idanre i druge pjesme – Idanre and Other Poems, 1967; Ogun Abibman, 1976; Mandelina zemlja i druge pjesme – Mandela’s Earth and Other Poems, 1989). Napisao je i romane (Tumači – The Interpreters, 1965; Doba bezvlašća – Season of Anomy, 1973), autobiografsku prozu (Aké, 1981; Isara, 1989; Ibadan, 1994) te sjećanja (Moraš krenuti u zoru – You Must Set Forth at Dawn, 2006). Velik su odjek imale njegove zbirke eseja (Mit, književnost i afrički svijet – Myth, Literature and the African World, 1976; Umjetnost, dijalog i bijes – Art, Dialogue and Outrage, 1988). Prvi je od afričkih pisaca dobio Nobelovu nagradu za književnost 1986.
