Sosjura [sos’u'ra], Volodymyr, ukrajinski pjesnik (Debal’ceve, danas Donec’ka oblast, 6. I. 1898 – Kijev, 8. I. 1965). Studirao u Harkivu; sudjelovao u građanskom ratu (1917–21). Započeo pisati na ruskom; od 1921. pisao samo na ukrajinskom jeziku. U pjesničkim zbirkama (npr. Pjesme – Poeziï, 1921), lirsko-epskim poemama (npr. Crvena zima – Červona zyma, 1921), uz autobiografske elemente prevladava melodičan, slikovit izraz sa znatnim utjecajem simbolizma i impresionizma. Teme ljubavi prema ženi i domovini izražavaju se u neoromantičnu spoju borbe i ljubavi. No sloboda Ukrajine i sloboda pojedinca bile su nespojive s boljševizmom, pa su u tešku dvoboju »trgali dušu moju komunar i nacionalist« (Dva Vladeka – Dva Volod’ky, 1930), što se kao oprjeka proteže njegovim cjelokupnim djelom: zbog pjesme Volite Ukrajinu! (Ljubit’ Ukraïnu!, 1944) bio je žestoko napadan. Izvori duhovnosti, nacionalne svijesti, uloga kulture i jezika, neponovljivost čovjeka, apologija života do panteizma – glavne su teme mnogobrojnih knjiga lirike, desetaka poema (posmrtno objavljene: Mazepa; Strijeljana besmrtnost – Rozstriljane bezsmertja, obje 1988; Kajin – Kaïn, 1990). Autor je povijesnoga romana u stihovima Taras Trjasylo (1925), memoarske proze i dr. Prevodio je s više slavenskih jezika.
