Soppe (Sope), hrvatska plemićka obitelj iz Zadra. Društveni i politički ugled obitelj je stekla u XII. i XIII. st., kada su pojedini njezini članovi obnašali važne komunalne dužnosti. Prvi poznati ugledni član obitelji bio je Juraj, koji se u nekoliko isprava od 1190. do 1201. spominje kao zadarski sudac (iudex Iadre). U popisu Zadrana koji su 1. VIII. 1247. sklopili mirovni ugovor s Mlečanima spominje se i pripadnik te obitelji Blaž. Vrhunac političkog i društvenog utjecaja obitelj je stekla u XIV. st. Tada su pojedini njezini pripadnici obnašali dužnosti zadarskih rektora, sudaca (iudex examinator) i druge komunalne dužnosti. Iako nisu bili izraziti protivnici mletačke vlasti u Zadru, dva člana obitelji bili su taoci u Veneciji (1347–48), vjerojatno zbog sudjelovanja jednoga člana obitelji, diplomata Mihovila Blažova, u pregovorima Zadrana s hrvatsko-ugarskim kraljem Ludovikom I. Anžuvincem. Za previranja tijekom učvršćenja vlasti Sigismunda Luksemburgovca u Dalmaciji potkraj XIV. st., u zadarskom velikom vijeću spominje se skupina koja je podržala bosanskoga kralja Tvrtka I. Kotromanića, a čiji su predvodnici bili nadbiskup Petar Matafar i Krševan (Grisogon) de Soppe. Istodobno je dužnost kneza Paga obnašao Zadranin Ivan de Soppe, koji je imao važnu ulogu u događajima koji su prethodili paškoj buni protiv Zadra 1393. i 1394. U gušenju te bune, kao patron jedne galije koju su Zadrani poslali protiv Pažana, spominje se Blaž. Pojedini članovi obitelji bili su i nositelji važnih dužnosti u crkenoj hijerarhiji. Tako je Krševan od 1391. do 1419. obnašao dužnost opata najuglednijega benediktinskoga komunalnog samostana sv. Krševana. Materijalna i financijska moć obitelji temeljila se na mnogobrojnim velikim posjedima na području gradske astareje (najstariji dio distrikta na kopnu) i okolnih otoka (osobito na Pagu, Rabu i Pašmanu), kao i na trgovačkoj djelatnosti.
