struka(e): lingvistika i filologija | etnologija

Šona (Mašona), skupni naziv za kulturno srodna bantuska plemena (Zezuru, Manyika, Karanga, Korekore, Ndau i dr.) u Zimbabveu (oko 9 milijuna pripadnika, 71% ukupnoga stanovništva), Mozambiku (oko 1,5 milijuna) i Bocvani (oko 200 000). Bave se poljodjelstvom (proso, sirak, kukuruz, slatki krumpir) i stočarstvom. Stoka služi uglavnom kao mjerilo bogatstva i ugleda te kao platežno sredstvo. Poznati su kao vješti kovači, lončari i glazbenici. Više od 50% Šona pripadnici su tradicijske religije, a ostali različitih kršćanskih crkava.

Jezik. Jezik šona (čišona) pripada bantuskoj skupini nigersko-kordofanskih jezika; u Zimbabveu, gdje je službeni jezik, ima oko 9 milijuna govornika. Za razliku od susjednih bantuskih jezika, prilično je dijalekatno raščlanjen (glavni su dijalekti zezuru, manjika, ndau, kalanga, karanga i korekore). Govori se i u Zambiji, Mozambiku i Bocvani. Poučava se u osnovnim školama i ima razvijenu latiničku pismenost, s pravopisom ustaljenim od 1967. Jezik s tonovima. Po strukturi tipičan bantuski jezik s imenskim klasama, polipersonalnim glagolom i poretkom sintaktičkih kategorija S(ubjekt) V (glagol) O(bjekt).

Citiranje:

Šona. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013. – 2024. Pristupljeno 22.12.2024. <https://enciklopedija.hr/clanak/sona>.