struka(e): kemija
ilustracija
SOLNA KISELINA, dobivanje izravnim spajanjem elemenata

solna kiselina (klorovodična kiselina), HCl, otopina plina klorovodika (HCl) u vodi. Plinoviti klorovodik egzotermno kemijski reagira s vodom: HCl + H2O ⇆ H3O+ + Cl, pri čem uz kloridni ion nastaje i hidronijev ion, koji otopini daje kisela svojstva. Kako je disocijacija praktički potpuna, solna kiselina ubraja se među najjače anorganske (mineralne) kiseline. Dobro provodi električnu struju; njezinom elektrolizom nastaje na katodi plinoviti vodik, a na anodi plinoviti klor. Kemijski čista solna kiselina bezbojna je tekućina zagušljiva mirisa, a tehnička kiselina žućkaste je boje od željeznih klorida, klora i organskih tvari. Na tržištu se redovito pojavljuje kao 36 do 38%-tna otopina klorovodika (koncentrirana solna kiselina), gustoće 1,17 do 1,19 g/cm³ (pri 20 °C), koja se na zraku slabo dimi. Solna kiselina koja sadrži 20,24% klorovodika azeotropna je smjesa vode i klorovodika, konstantna sastava i vrelišta pri 109 °C. Solna kiselina reagira s mnogim tvarima, npr. s gotovo svim tehničkim, neplemenitim metalima uz razvijanje vodika, s metalnim oksidima, hidroksidima, solima i mnogim organskim spojevima. Pritom najčešće nastaju kloridi, soli solne kiseline. Kako klorovodik, osim izravnim spajanjem vodika i klora, nastaje i kao sporedni proizvod pri dobivanju natrijeva sulfata iz kuhinjske soli i pri kloriranju u organskim sintezama, solna kiselina vrlo je jeftina pa se rabi u mnogim industrijskim granama i obrtima u kojima je potrebna velika količina kiseline, ponajprije u kemijskoj industriji za dobivanje anorganskih i organskih klorida. Služi i kao jedan od najvažnijih laboratorijskih reagensa, kao otapalo i katalizator u organskim sintezama, za dobivanje metala iz ruda, za nagrizanje i čišćenje metalnih površina, pri lemljenju, za neutralizaciju otpadnih voda i regeneraciju ionskih izmjenjivača, u prehrambenoj industriji, u poljoprivredi za konzerviranje krme i dr. Koncentrirana solna kiselina djeluje vrlo nagrizajuće na kožu, dišne i probavne organe, a njezino udisanje ili uzimanje kroz usta može završiti smrtnim ishodom. Međutim, ona je prirodni sastojak želučanoga soka, pa je maseni udjel te kiseline u zdravom organizmu 0,5%. Pomaže pri razgradnji hrane i redukciji iona Fe3+ s pomoću vitamina C u ion Fe2+, što je osobito važno, jer želučana sluznica može apsorbirati samo dvovalentne ione željeza.

Citiranje:

solna kiselina. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013. – 2024. Pristupljeno 6.12.2024. <https://enciklopedija.hr/clanak/solna-kiselina>.