Sojuz (rus. izgovor [saju'z]), sovjetski, poslije ruski svemirski brod, te program letova s ljudskom posadom i raketa-nosač istoga imena. Brod je namijenjen tročlanoj posadi, a najdulje je korištena svemirska letjelica uopće. Sastoji se od komandnog, orbitalnog i servisnoga modula. Komandni modul, u kojem tijekom uzlijetanja te slijetanja na Zemlju sjede astronauti, zvonolika je aerodinamična oblika, pokriven toplinskim štitom. Promjera je 2,17 m, duljine 2,34 m, a radni mu je prostor obujma 3,5 m³; vratima koja se pri slijetanju mogu hermetički zatvoriti odvojen je od orbitalnoga modula. Orbitalni modul duljine je 2,96 m, promjera 2,26 m, obujma 5 m³, služi kao prostor za boravak i rad posade tijekom leta, a sadrži i dio za spajanje s drugim letjelicama, koji služi i kao zračna komora za izlazak iz broda u otvoreni svemir. Servisni modul opremljen je sunčanim baterijama, jedan je njegov dio namijenjen opremi pod tlakom, dok se pogonska grupa te spremnici s gorivom nalaze u otvorenome dijelu.
Sojuz je razvijan u sklopu sovjetskog programa spuštanja ljudi na Mjesec u ranim 1960-ima, a prvi let s posadom bio je ostvaren 1967., od kada se rabi za samostalne letove posade u orbiti oko Zemlje, za transport posade do orbitalnih postaja Saljut, Mir te međunarodne svemirske postaje ISS. Njime je ostvareno nekoliko letova bez posade prema Mjesecu, a poslužio je i kao tehnološka osnova za razvoj bespilotnoga transportnoga svemirskog broda Progress. Tijekom 40 godina korištenja neprestano je usavršavan, te je razvijeno ukupno 7 različitih inačica, od kojih posljednja, TMA, ima ukupnu masu od 7250 kg. Nakon više stotina letova planira se uvođenje novoga sustava upravljanja te daljnje korištenje toga svemirskog broda, koji je unatoč dvjema nesrećama s ljudskim žrtvama (1967. i 1971) jedna od najpouzdanijih svemirskih letjelica.
