Slunj, gradić na Kordunu, 53 km južno od Karlovca; 1576 st. (2021). Leži na 258 m apsolutne visine, na obalama rijeke Slunjčice, u blizini njezina utoka u Koranu, uz cestu Karlovac–Plitvička jezera. Prehrambena, drvna, metalna i građevinska industrija. Radijska postaja. Iznad rijeke su ruševine dvokatnoga burga nepravilna šesterokutna tlocrta okružena zidom s četiri polukule. Gotička župna crkva Sv. Trojstva, pregrađena u XVIII. st., čuva nekoliko baroknih predmeta i ulomak nadgrobne ploče s grbom Frankapana. U naselju Rastoke na slapovima Slunjčice održale su se stare drvene mlinice i kuće. – O naseljenosti u prapovijesnom dobu svjedoče dvije prapovijesne gradine, a u neposrednoj blizini pronađeni su ostatci iz antičkoga doba. Južno od grada (kraj sela Zbijeg) u srednjem vijeku postojalo je starije naselje Suhi Slunj. Današnji grad Slunj, koji se razvio na uzvisini iznad rijeke Slunjčice, prvi se put spominje 1323. god., kada je hrvatsko-ugarski kralj Karlo I. Robert darovao župu Drežnik sa Slunjem Dujmu Frankapanu. Smatra se da je tada bila izgrađena i utvrda koja je postala središtem posjeda. God. 1390. tada već utvrđeni grad Slunj došao je na kraće vrijeme u posjed Pavla Zrinskoga. Od tada je bio uzrokom razdora između dviju plemićkih obitelji te je često prelazio iz vlasništva jedne obitelji u vlasništvo druge. U diobi frankapanskih dobara 1449., Slunj je postao sjedištem Frankapana Slunjskih. U to se doba spominje na drugoj strani Slunjčice i naselje s utvrđenim franjevačkim samostanom, koje je s utvrdom na desnoj obali rijeke bilo povezano mostom; u potonjim se dokumentima oba naselja spominju pod zajedničkim nazivom Slunj. Knezovi Frankapani Slunjski držali su posjed do 1572., kada je izumrla ta plemićka grana. Potom je Slunj ušao u sastav Vojne krajine te je bio čestom metom osmanskih napada i razaranja, a 1578. na kratko je bio i osvojen. Od 1579. bio je pod upravom senjskih kapetana, a jedan od najpoznatijih zapovjednika 1661. god. bio je Petar Zrinski. O njegovoj obrambenoj važnosti svjedoči pismo kranjskih staleža upućeno nadvojvodi Ferdinandu II. 1613. u kojem Slunj nazivaju »ključem Hrvatske i Kranjske«. Nakon preustroja Vojne krajine 1746. bila je osnovana Slunjska regimenta (pukovnija), te se ondje 1788–99. nalazio glavni stožer zapovjednoga generala u Hrvatskoj. U tom je razdoblju (1726) bila obnovljena sadašnja župna crkva Sv. Trojstva, smještena kraj franjevačkoga samostana, koji su u potpunosti uništili Osmanlije već u XVI. st. Kratka francuska vladavina 1809–13. dala je poticaj gospodarskom razvoju; iz toga je doba most na Korani i žitni magazin iznad grada. U požaru 1882. teško je bila oštećena slunjska utvrda. Nakon ukidanja Vojne krajine (1881) Slunj je dobio status grada, nakon čega je započela njegova urbanizacija. Broj stanovnika rastao je od 225 st. 1857. na 1078 st. 1931. U XX. st., postavši dio magistralne ceste koja spaja jug i sjever zemlje, naselje je dobilo tranzitni karakter. Za II. svjetskoga rata na njegovu je području 1941–42. nastao veći broj partizanskih postrojba te je 1942. nakratko bio i sjedište glavnog stožera Narodnooslobodilačke vojske i partizanskih odreda Hrvatske. Početkom Domovinskoga rata, u studenome 1991., Slunj su zauzele srpske snage, a oslobođen je u kolovozu 1995.
