slobodno zidarstvo ili masonerija, također framasonstvo (prema franc. francs maçons: slobodni zidari), u mnogim zemljama razgranan, mističan, strogo hijerarhijski organiziran pokret nastao u prilikama liberalnoga prosvjetiteljstva. U svojim se početcima nadovezuje na tradicije srednjovjekovnih i ranonovovjekovnih zidarsko-klesarsko-graditeljskih cehova, pa odatle i njegov naziv i njegovi simboli (šestar i trokut). Obredne čine preuzeo je iz različitih orijentalnih religija i kultova, njihovih legenda i mitova. Premda je kao svoju programatsku zadaću isticao »moralno oplemenjivanje« i u svojim početcima zastupao određene napredne, liberalno-prosvjetiteljske i antiklerikalne ideje, taj reformatorski pokret postajao je sve više ekskluzivnom zajednicom za međusobno potpomaganje bogatih i uglednih pripadnika društva iz redova aristokracije i bogatoga građanstva. Slobodno zidarstvo bila je tajna udruga, koja je krila svoje obrede i znakove raspoznavanja i održavala tajne sastanke, ali u pravilu nije bila ilegalna, jer je udovoljavala propisima određenih zemalja o udruživanjima. Organizacijska struktura slobodnoga zidarstva nije se tijekom triju stoljeća svojega postojanja gotovo ništa mijenjala. Slobodni su zidari organizirani u »radionice« – lože, a svaka je od njih imala posebno ime. Lože jedne zemlje, na čijem čelu stoji veliki meštar, organizirane su u veliku ložu, a neke zemlje (npr. Velika Britanija) imaju i više velikih loža. U pravilu slobodni zidari ima po tzv. Ivanovoj opservanciji 3 stupnja: učenike, pomoćnike i majstore, a rjeđe, po tzv. škotskoj opservanciji, 33 stupnja. Primanje u ložu obavlja se ponegdje po ritualu u kojem mrak, svijeće, lubanje, sablje itd. trebaju ostaviti što dublji mistički dojam na novoga člana. – Premda povjesničari slobodnoga zidarstva često ističu da ono kao »kraljevska umjetnost« graditeljstva seže u »pradavnu, neprozirnu tamu« povijesti, prve organizacije nastale su tek koncem XVII. st. God. 1717. četiri su se lože udružile u Engleskoj u veliku ložu. Od tada su se u velikom broju osnivale lože u cijeloj Europi: u Parizu 1725., u Madridu 1729., u Bordeauxu i Sankt Peterburgu 1732., Hamburgu, Firenci i Bostonu 1733. Različite inačice slobodnoga zidarstva zastupaju često i oprječna ideološka i političko-praktična načela (tako su se posebno razlikovale lože u Engleskoj od onih na kontinentu). Slobodno zidarstvo bilo je izrazito kritičko prema Katoličkoj crkvi kao instituciji; zbog toga je crkva istupala protiv njihove ideologije (pape Klement XII. i Leo XIII. bacili su anatemu na slobodne zidare, a Codex iuris canonici 1917. određuje u svom 2335. kanonu ekskomunikaciju ipso facto za sve masone). Kao konspirativnu skupinu koja može postati nositeljem političke oporbe slobodne zidare zabranjivali su i progonili autoritarni režimi XX. st. – Najzaslužniji za pojavu organiziranoga slobodnog zidarstva u Hrvatskoj bio je grof Ivan Drašković, koji je u Glini 1764. osnovao prvu ložu u Hrvatskoj i na Balkanu Ratno prijateljstvo (L’amitié de guerre, Zur Kriegsfreundschaft), kojoj je bio starješina 1768–70., a njezini članovi većinom hrvatski časnici, sudionici Sedmogodišnjega rata. Na poticaj I. Draškovića poslije je bilo osnovano više loža: Savršen savez (L’union parfaite) u Varaždinu (1772., od 1774. Sloboda – Libertas), Razboritost (Prudentia) u Zagrebu (1773), Velikodušnost (Ad magnanimitatem) u Budimu (1775), časnička loža Nepobjedivi s oružjem u rukama (L’invincible aux bras armés) u Otočcu (1777) te loža Hrabrost (Zur Tapferkeit) u Karlovcu (1780). Grof Stjepan Niczky osnovao je 1773. u Osijeku ložu Budnost (Vigilantia) te u Križevcima ložu bez imena, koja je s varaždinskom i zagrebačkom činila ložu Slobodni savez (Union libre). Starješina i jedan od osnivača lože u Varaždinu Kod tri zmaja (Zu den drei Drachen, 1775) bio je grof Franjo Drašković. God. 1775. u dvorcu Brezovici glinska, varaždinska, zagrebačka i križevačka loža proglasile su neovisnost nove Velike lože Hrvatske. Prvi njezin veliki majstor bio je I. Drašković, a na skupštini 1777. bili su doneseni njezini statuti i rituali, tzv. Draškovićeva opservancija. U ložama toga doba, pored hrvatskih plemića i časnika, djelovali su i predstavnici Crkve (biskup J. Galjuf, M. Vrhovac) i drugi prosvjetitelji (A. A. Barić, N. Škrlec). Za Franje I. bio je zabranjen rad slobodnih zidara (1795) u Habsburškoj Monarhiji pa su za Napoleonove vlasti (1806–13) prve slobodnozidarske lože u Ilirskim pokrajinama osnivali francuski časnici i činovnici. Tako su bile osnovane lože u Zadru (1806), Splitu (1806), Kotoru (1807), Dubrovniku (1808), Šibeniku (1809), Rijeci (1809) i Karlovcu (1809). Povratkom habsburške vlasti 1813. lože su ponovno bile zabranjene, a obnovljene su 1870-ih. Tada je u Sisku bio osnovan masonski klub Vjenčić (1870) i loža Ljubav bližnjega (Zur Nächstenliebe, 1872), a u Zagrebu Hrvatska vila (1892), prva loža koja se u svojem radu služila hrvatskim jezikom. God. 1901. bila je osnovana loža Sirius u Rijeci, 1912. Budnost u Osijeku, a 1913. Maksimilijan Vrhovac u Zagrebu. U Zagrebu je 1912. otvoren Hram lože, a 1913. počeo je izlaziti časopis Glasnik, službeno glasilo hrvatskih masona. Do I. svjetskog rata sve hrvatske lože bile su u sastavu Velike lože Ugarske, 1918. bila je osnovana samostalna hrvatska Velika loža Ljubav bližnjega, a 1919. Velika loža Srba, Hrvata i Slovenaca »Jugoslavija« (Velika loža Jugoslavije) sa sjedištem u Beogradu. Potonja je obuhvatila i hrvatske lože Maksimilijan Vrhovac, Ivan grof Drašković (1919) i Budnost, ali budući da nije priznala samostalnu hrvatsku veliku ložu, hrvatski slobodni zidari utemeljili su niz novih loža (1919. Pravednost u Zagrebu, 1925. Slobodu u Dubrovniku, 1925. Ivanjski krijes u Karlovcu, 1926. Zoru u Kotoru). Među njima je bila i loža Prometej u Zagrebu (1926), koja se u svojoj deklaraciji kritički postavila prema političkoj angažiranosti Velike lože Jugoslavije. Članovi Prometeja zajedno s članovima obnovljene Velike lože Ljubav bližnjega i Amicitia (osn. 1927) utemeljili su 1927. Simboličku veliku ložu Libertas, koja je djelovala do 1938. Istodobno je bila osnovana židovska loža Zagreb (1927), a zatim i židovska loža Menora u Osijeku (1934). Do početka II. svjetskog rata bile su utemeljene lože Pravda u Splitu te Pitagora, Humanitas, Neptun, Rudjer Bošković i Bratstvo u Zagrebu.
God. 1940. bio je zabranjen rad masonskih loža na području cijele Jugoslavije, a uspostavom Nezavisne Države Hrvatske (1941) velik broj hrvatskih masona bio je odveden u logore Jasenovac i Stara Gradiška, ali je dio njih bio oslobođen 1942. U Klagenfurtu je 1992. osnovana Deputacijska loža Illyria sa zadatkom primanja slobodnih zidara iz Hrvatske i Slovenije, a 1994. njezino djelovanje bilo je ograničeno samo na slobodne zidare u Hrvatskoj. Iste godine odobren je upis Velike lože starih i prihvaćenih slobodnih zidara Hrvatske u Registar udruženja građana, a 1995. osnovane su njezine lože Hrvatska vila, Ivan grof Drašković i Tri svjetla. Veliku ložu je 1999. priznala Ujedinjena Velika loža Engleske, a do 2001. još 30 velikih loža s pet kontinenata.
