Slisarenko [sl’isare'nko], Oleksa (pravo prezime Snisar), ukrajinski književnik (majur Kanivcevyj, danas selo Šypuvate, Harkivska oblast, 28. III. 1891 – Sandarmoh, Karelija, Rusija, 3. XI. 1937). Studirao agronomiju; sudjelovao u I. svjetskom ratu. Bio je član književnih društava Aspanfut, Gart, Vaplite. Od 1934. u zatočeništvu; sa skupinom ukrajinskih književnika strijeljan »u čast 20. obljetnice Listopadske revolucije«. – Nakon simbolizma (npr. zbirka pjesama Na kastalskoj obali – Na berezi Kastal’s’komu, 1919) te futurizma (zbirka Poeme – Poemy, 1923., i dr.), istaknuo se kao pisac dinamične, napete psihološke kratke proze i pripovijesti, često humorističnih, ironičnih, katkad sarkastičnih, s neočekivanim paradoksalnim raspletima, u središtu kojih je mali čovjek (npr. U močvarama – V bolotah, 1924; Plantaže – Plantaciï, 1925). Od njegovih romana najpoznatiji je Crni Anđeo (Čornyj Angel, 1929).
