slapstick [slæ'pstik] (američki engleski), američka nijema filmska komedija (burleska). Zasnovana je na gegu, odnosno na fizičkoj akciji (potjerama, tučnjavama, tjelesnim nadmetanjima), općenito brzom tempu, ugođaju opće zbrke te na improvizaciji. Slapstick je utemeljio M. Sennett početkom 1910-ih, a velika popularnost u publike učinila ga je dominantnim tipom komedije sve do kraja 1920-ih. U razdoblju tzv. zreloga nijemog filma (nakon 1918) slapstick su strukturno i stilski produbili Ch. Chaplin, B. Keaton, H. Lloyd i H. Langdon, koji su svi započeli karijeru u Sennettovu studiju Keystone. Uz njih su najveće zvijezde slapsticka bili S. Laurel i O. Hardy (Stanlio i Olio). Nakon dolaska zvuka slapstick se, kao previše stilizacijski, raslojio, ali su njegove komponente preživjele u komediji sve do danas pa se naziv nastavio katkad rabiti za svaku komediju u kojoj preteže fizička komika.
