Slano, naselje, luka i ljetovalište u Dalmaciji, 34 km sjeverozapadno od Dubrovnika; 577 st. (2021). Sjedište je općine Dubrovačko primorje. Leži na obali 2 km duga zaljeva, uz obalu Koločepskoga kanala. Ribarstvo; uzgoj masline, vinove loze, duhana, povrća i dr.; skupljanje ljekovitoga bilja. Turizam. – Područje je bilo naseljeno već u prapovijesno doba, o čem svjedoče ostatci gradina i gomile na obližnjim brdima. U antici se na brdu Gradini nalazio rimski castrum, a Slano je bilo rimska luka povezana s cestom Narona–Epidaur. Nalazi sarkofaga iz V. st. te baptisterija ispred današnje franjevačke crkve dokazuju da se ondje u razdoblju IV–VI. st. nalazilo značajno kršćansko središte. U srednjem vijeku Slano je bilo dio Zahumlja, a u crkvenom pogledu nalazilo se pod Stonskom biskupijom. Otkako je 1399. Dubrovnik došao u posjed kopnenoga pojasa od Zatona do Stona, nazivanoga Primorje, Slano je postalo središtem knežije i kneza. Ondje su u XV. st. Dubrovčani osnovali franjevački samostan s crkvom sv. Jeronima, koja je bila dovršena 1420 (na njezinim je temeljima u XVI. st. podignuta nova crkva), izgradili crkvu sv. Vlaha (preuređivana u doba baroka i u XIX. st.) i Knežev dvor. Iz XVIII. je st. ljetnikovac obitelji Ohmučević. U XIX. st. Slano je bilo općinsko središte. Povijesna cjelina doživjela je velika razaranja za Domovinskoga rata 1991–92., a šire područje teško je stradalo i u potresu 1996.
