Skylab [skại'læb] (kratica od engl. sky laboratory: nebeski laboratorij), prva američka svemirska postaja, lansirana 1973. u orbitu oko Zemlje. Postaja je bila zasnovana na primjeni tehničkih rješenja američkog programa letova na Mjesec Apollo. Tako je dijelom građena unutar prostranoga trećeg stupnja rakete Saturn V kojom je lansirana, a na koji su nadograđeni moduli sa sunčanim ćelijama, teleskopom, instrumentima za promatranje Zemlje te izlaznom komorom. Zahvaljujući promjeru postaje od 6,6 m, masi od 76,3 t i slobodnomu prostoru od 365 m³, udobnost koja je bila na raspolaganju posadi Skylaba do danas nije nadmašena. Pri njezinu lansiranju došlo je do oštećenja zaštitnoga termalnog omotača, gubitka jednoga, te oštećenja drugoga krila sa sunčanim ćelijama, pa je zbog porasta temperature unutar same postaje nastupio niz problema. Ipak su, zahvaljujući naknadnim popravcima, gotovo svi postavljeni ciljevi programa postignuti. Tročlane posade u tri su navrata boravile na Skylabu (1973–74), od početnih 28, potom 56 do konačnih 84 dana, a do postaje u niskoj orbiti na 442 km visine bile su lansirane raketom Saturn IB u svemirskim brodovima Apollo. Tijekom njihova boravka izvedeno je deset izlazaka astronauta u otvoreni svemir, te 2000 sati znanstvenih istraživanja. Iako je bilo planirano da se Skylab održi u funkciji do prvih letova raketoplana Space Shuttle, kada je trebao biti nadopunjen gorivom za korekciju staze te ponovno korišten, zbog jake Sunčeve aktivnosti gubio je na visini brže no što je bilo očekivano, te je 1979. ušao u Zemljinu atmosferu, a njegovi su ostatci pali u Indijski ocean i na Zapadnu Australiju jugoistočno od Pertha.
