skotizam, smjer u neoskolastičkoj filozofiji koji se temelji na naučavanju J. Dunsa Scotusa. Polazeći od Scotusove kritike racionalizma Tome Akvinskoga i njegove kauzalne metafizike, skotizam dolazi do zaključka da je aristotelovsko-tomistički shvaćen um neslobodan, tj. da ne može izaći izvan okvira beskonačnoga lanca uzrokâ i posljedica. Sloboda se stječe samo voljom koja želi jedino samu sebe. Tek tako shvaćena volja sposobna je za čistu ljubav prema stvorenju, a bez takve ljubavi nije moguća nikakva istinska spoznaja. Postoji opća narav i njezino individualno ozbiljenje, ali ne po načelu »analogije bića«, koju zastupa sv. Toma Akvinski, budući da tada čovjek nikada ne bi mogao spoznati Boga. Bog se ne spoznaje logički, nego činom ljubavi koja nije ništa drugo nego tijek prepoznavanja vlastite individualnosti kao opće naravi. Zato se bit čovjekova blaženstva ne sastoji u spoznavanju, nego u volji. Skotistički razumljena volja za volju bitno je suodredila novovjekovne voluntarističke teorije, posebice naučavanje A. Schopenhauera i F. Nietzschea. Jedan od najpoznatijih skotista XX. st. K. Balić bio je izdavač kritičkoga izdanja sabranih spisa Dunsa Scotusa.
