skleroza, multipla (kronični diseminirani encefalomijelitis, sclerosis multiplex), kronična bolest središnjega živčanog sustava obilježena pojavom nepravilnih i nepredvidivo razasutih žarišta demijelinizacije u dijelovima mozga, produžene ili leđne moždine, s djelomičnim ili potpunim propadanjem živčanoga tkiva (→ demijelinizacijske bolesti). Demijelinizacijska žarišta, koja izazivaju određene funkcijske ispade, obično se djelomično povlače (a s njima i simptomi bolesti). Kod kasnijih javljanja bolesti nastaju nova žarišta na drugim mjestima središnjega živčanog sustava, pa dolazi do postupnoga povećavanja ispada. Multipla skleroza stoga je bolest koja ima raznolike kliničke slike i oblike, obilježene bržim ili sporijim napredovanjem (postupno ili u mahovima) te dužim ili kraćim oporavcima. U većine se bolesnika nakon nekoga vremena javljaju karakteristični simptomi: dvoslike, smetnje vida, izražene smetnje funkcije maloga mozga (distaksije), nistagmus, tzv. skandirajući govor, poremećaji kontrole mokrenja, piramidne smetnje motorike udova (→ mozak). U završnoj fazi bolesti javljaju se bulbarne i pseudobulbarne smetnje kontrole disanja, žvakanja, gutanja i izgovaranja, što ugrožava život bolesnika (→ bulbarna paraliza). Multipla skleroza nije još u potpunosti istražena; to je autoimuna bolest u kojoj se javlja preosjetljivost na elemente vlastitoga živčanog tkiva, pri čem sudjeluju nasljedni i vanjski čimbenici (infekcije, traume, klima, psihički stresovi i dr.). Tijek i ishod bolesti različiti su; može brzo dovesti do invalidnosti i smrti, ali se može i razvijati postupno, napredovati u valovitom tijeku s pogoršanjima i oporavcima funkcija ili se zaustaviti u bilo kojoj fazi. U liječenju se primjenjuju kortikosteroidi, koji mogu skratiti i ublažiti pojedine mahove bolesti te njihove posljedice. U novije se doba ispituju učinci interferona, koji mijenjajući imunološke odgovore stanica napadnutoga živčanoga tkiva smanjuju sklonost demijelinizaciji i omogućuju njihov popravak.
