Skjavetić, Julije (Schiavetti, Schiavetto, Giulio), hrvatski skladatelj (djelovao početkom druge polovice XVI. st.). Podatci o Skjavetićevu životu vrlo su oskudni, a pretpostavlja se da je rođen u Šibeniku 1520-ih ili 1530-ih. Tijekom 1560-ih službovao je u šibenskoga biskupa Girolama Savorgnana, u čijoj je pratnji boravio i na Tridentskom koncilu. Skladao je svjetovnu (madrigali, greghesce) i crkvenu glazbu (moteti), ukupno 47 danas poznatih djela. Sva su tiskana u Veneciji u zbirkama poznatoga nakladnika Girolama Scotta, objavljenima 1562 (Slatka i harmonična suglasja – I dolci et harmoniosi concenti), 1563 (Madrigali u četiri i pet glasova – Li madrigali a quatro et a cinque voci) i 1564 (Prva knjiga greghesca Antonija Molina – Di Manoli Blessi il primo libro delle Greghesche; Moteti u pet i šest glasova, prva knjiga – Motetti a cinque et a sei voci, Libro primo). Skjavetić je stilski pripadao više rimskoj nego venecijanskoj školi vokalne polifonije izrasle na temeljima franko-flamanske kontrapunktike. Bio je svestran glazbenik koji je s podjednakom vještinom skladao sakralnu glazbu ozbiljna i pobožna ugođaja (npr. vrhunski motet Oče naš – Pater noster), kao što je uglazbljivao i svjetovnu liriku u madrigalima ili lascivno-erotsku poeziju u lakoglazbenoj formi greghesce. Skjavetića se općenito smatra najboljim hrvatskim renesansnim skladateljem.
