skijanje (prema norveškom ski: skije, od staronordijskog skīth: komad drveta), vještina kretanja po snijegu s pomoću skija, odnosno zimski šport u kojem se s pomoću skija trči, spušta niz padinu ili skače na terenu pokrivenu snijegom. Crteži na stijenama špilja u Norveškoj, Švedskoj i Rusiji svjedoče o tome da su pomagala za kretanje po snijegu bila u uporabi u IV. tisućljeću pr. Kr. Dugačku dasku na jednoj nozi, presvučenu krznom, Laponci su nazivali ski, a kraća daska na drugoj nozi, tzv. andor, služila je za odgurivanje, pa su vještinu kretanja po snijegu nazivali skiandor. Norveška se može smatrati kolijevkom športskog skijanja. O tome svjedoče propozicije s vojnoga natjecanja u Kristijaniji (Oslu) 1767. Osnovno je bilo skijaško trčanje, ali su se s vremenom počeli njegovati skokovi i spuštanje niz padinu. Prvi skijaški klub bio je utemeljen 1861. u Trysilu, 1866. nedaleko od Osla bilo je održano prvo skijaško natjecanje, a 1879. braća Mikkel i Torjus Hemmesveit otvorili su prvu školu skijanja na svijetu. Norveški skijaški savez utemeljen je 1883., a iste je godine bila izgrađena glasovita skakaonica u Holmenkollenu. Pothvat norveškog istraživača F. Nansena imao je svjetski značaj za promidžbu skijanja; on je 1888. prešao Grenland na skijama. Norvežanin Fritz Huitfeld konstruirao je 1894. vezove pogodne za skijaško trčanje. U to je doba športsko skijanje počelo prodirati i u druge europske zemlje. Godine 1879. francuski planinar i alpinist Henri Duhamel prvi je upotrijebio skije na padinama Alpa kraj Grenoblea. Austrijski časnik Mathias Zdarsky skratio je duge norveške skije i konstruirao čvrsti metalni vez. U svladavanju padina počeo je primjenjivati novu tehniku pluženja i plužnih zavoja, uz pomoć jednoga dugog štapa. Tu je tehniku Zdarsky opisao 1897. u knjizi Lilienfeldska skijaška tehnika (Die Lilienfelder Skilauf-Technik), čime je započelo razdoblje alpske tehnike skijanja. Športski savezi alpskih i nordijskih zemalja stalno su se prepirali oko pitanja koju tehniku usavršavati i kako koncipirati skijaška natjecanja. Zdarsky je 1905. priredio utrku u disciplini koja se nazivala skijanje sa zaprekama, u kojoj se nije vrjednovala brzina nego estetski dojam. Poslije je nazvana slalom. Početkom XX. st. Englez Arnold Lunn istraživao je i promicao nove načine skijanja – spust i slalom. Ocjenjivanje ljepote vožnje zamijenio je brzinom svladavanja pruge po određenim pravilima. U Mürrenu u Švicarskoj je 1922. bilo priređeno prvo međunarodno natjecanje u spustu i slalomu prema pravilima koja je sastavio Lunn. Međunarodni skijaški savez (Fédération Internationale de Ski, akronim FIS) utemeljen je 1924. u Chamonixu. Na OI u Sankt Moritzu 1928. bio je prihvaćen Lunnov prijedlog da se spust i slalom uvrste u program međunarodnog prvenstava FIS-a, što je ostvareno 1934.
U skijaškom športu razlikuju se alpske i nordijske discipline. Discipline su alpskoga skijanja za muškarce i žene: spust, slalom, veleslalom, superveleslalom i alpska kombinacija (spust i slalom). Prva alpska disciplina na programu OI za muškarce i žene bila je alpska kombinacija (1936), zatim su bili uvedeni spust i slalom (1948), veleslalom (1952) i superveleslalom (1988). Svjetsko prvenstvo u spustu i slalomu za muškarce i žene održava se uz prekide od 1931., u alpskoj kombinaciji od 1932., u veleslalomu od 1950. i u superveleslalomu od 1987. Svjetski kup u alpskim disciplinama održava se od 1967., a prvi pobjednici bili su J.-C. Killy i Nancy Green. U alpsko skijanje ulaze i discipline akrobatskoga skijanja za muškarce i žene; slobodna vožnja po grbama na programu je OI od 1992., a akrobatski skokovi od 1994. U nordijske discipline skijanja ubraja se skijaško trčanje, → skijaški skokovi, kombinacije i biatlon. U skijaškom trčanju muškarci se natječu na 10 km klasično, 15 km progon (franc. poursuite) slobodno, 30 km slobodno, 50 km klasično te u štafeti 4 × 10 km klasično i slobodno; u nordijskoj kombinaciji (skok na 90 m i trčanje na 15 km) i ekipnoj kombinaciji (skokovi na 90 m i štafeta 3 × 10 km). Nordijske su discipline za žene skijaško trčanje na 5 km klasično, 10 km progon slobodno, 15 km slobodno, 30 km klasično, štafeta 4 × 5 km klasično i slobodno. Biatlon se sastoji od skijaškoga trčanja i gađanja puškom: muškarci se natječu na 10 km, 20 km i u štafeti 4 × 7,5 km, a žene na 7,5 km, 15 km i u štafeti 4 × 7,5 km.
F. Bučar je 1893. donio iz Švedske prve skije u Hrvatsku. Na njegov je prijedlog u Prvom hrvatskom sklizalačkom društvu 1894. bila osnovana skijaška sekcija. Novi poticaj u razvoju skijanja dao je zagrebački odvjetnik Janko pl. Wodwarka, koji je 1908. u mjestu Jilemnici nastupio na »prvenstvu zemalja češke krune« i pobijedio u utrci na 10 km. Skijaška sekcija u Hrvatskom akademskom športskom klubu (HAŠK) u Zagrebu je bila osnovana 1909. Skijanje se naglo počelo širiti u Hrvatskoj zahvaljujući I. Lipovšćaku i Anti Pandakoviću, a Katja Dean i Mary Pandaković-Klaić bile su prve skijašice. Prvo skijaško natjecanje na Sljemenu održano je 1914., a iste je god. u Mrkoplju održano prvo skijaško prvenstvo Hrvatske i Slavonije na stazi dugoj 7 km. Na prvim zimskim OI 1924. nastupili su Dušan Zinaja i Mirko Pandaković. Hrvatski skijaški savez utemeljen je 1939., a u članstvo FIS-a primljen je 1992. Najveće uspjehe hrvatskoga skijanja ostvarili su Janica (ukupno 4 zlatne i 2 srebrne medalje na OI, 5 zlatnih medalja na svjetskim prvenstvima i 3 ukupne pobjede u svjetskom kupu) i Ivica (ukupno 3 srebrne medalje na OI, zlatna i srebrna medalja na svjetskim prvenstvima i ukupna pobjeda u svjetskom kupu) Kostelić u 2000-ima.
