Škarić, Matija, hrvatski bibličar i prevoditelj (Postira na Braču, 13. IV. 1793 – Zadar, 5. XII. 1871). Teologiju studirao u Zadru, gdje je zaređen za svećenika (1817), nastavio u Beču (1824–26) gdje je specijalizirao i doktorirao biblijske znanosti (1826); profesor biblijskih znanosti u Nadbiskupskom (poslije Centralnom) sjemeništu u Zadru. Njegov prijevod cjelovitoga Svetoga pisma s latinskoga (Vulgata) na hrvatski jezik: Sveto pismo Staroga i Novoga uvita, iz latinskoga s obzirom na matične knjige izbistreno i istumačeno, objavljen u 12 sv. (1858–61) u Beču, posljednje je važno jezično djelo hrvatske ikavštine (ikavska štokavština s natruhama čakavštine).