Skansi, Petar, hrvatski košarkaš (Sumartin na Braču, 23. XI. 1943 – Ljubljana, 4. IV. 2022). Igračku karijeru (1964–76) proveo je, kao jedan od stožernih igrača, u splitskoj Jugoplastici (osim 1972–73. kad je nastupao za Maxmobili iz Pescare), te je s njom osvojio jugoslavensko prvenstvo (1971) i dvaput kup (1972. i 1974). S reprezentacijom Jugoslavije (1964–71., 111 nastupa) bio je svjetski prvak 1970. te viceprvak 1967., osvajač srebrnih medalja na Europskom prvenstvu 1965. i Olimpijskim igrama 1968. Nastupio je 1971. na utakmici najboljih igrača europske lige Međunarodne košarkaške federacije (FIBA). Visok 206 cm, bio je moderni pokretljivi centar, u napadu se isticao prodornošću u »reket« i visokim postotkom vanjskoga šuta.
Paralelno sa završetkom igračke započeo trenersku karijeru tijekom koje je vodio Jugoplastiku 1973–78 (osvojeno državno prvenstvo i kup 1977. te Kup Radivoja Koraća 1976. i 1977), potom talijanske klubove Scavolini Pesaro 1981–83 (Kup pobjednika kupova 1983), Honky Fabriano 1984–85., Hitachi Venezia 1987–88., Phonola Roma 1988–89., Benetton Treviso 1990–93 (državno prvenstvo 1992. i kup 1993) te Fortitudo Bologna 1997–99 (državni kup 1998), potom PAOK iz Soluna 1999–2000., Split 2003 (državno prvenstvo) i Krku iz Novoga Mesta 2003–04. Izbornik jugoslavenske reprezentacije 1979 (brončana medalja na Europskom prvenstvu) te hrvatske 1992. i 1996–98., vodio ju je u povijesnome nastupu na Olimpijskim igrama 1992 (srebrna medalja, završna utakmica protiv »postave iz snova« Sjedinjenih Američkih Država).
Uvršten je 1991. na popis pedesetorice najboljih košarkaša prema izboru FIBA-e. Za životna postignuća dobio je 2003. nagradu »Matija Ljubek« Hrvatskoga olimpijskog odbora te Državnu nagradu za sport »Franjo Bučar« (2020).
